Prije tačno dvadeset godina, 3. novembra 1992, u selu Večići u Kotor-Varoši dogodio se zločin nad bošnjačkim stanovništvom. Nakon duge opsade i mnogobrojnih napada, mještani ovog sela odlučili su da pruže otpor suprotstavljajući se višestruko moćnijem neprijatelju.
180 ubijenih
Pripadnici Ratnog vazduhoplovstva bivše JNA su u više navrata avionima nadlijetali i bombardovali područje sela bombama velike razorne moći te raketama punjenim bojnim otrovima. Nakon šest mjeseci teških borbi, opterećeni velikim brojem ranjenika i civila, sa minimalnim količinama hrane i municije, oko 500 boraca iz Večića uz koje je bio i jedan dio civila kreće u proboj. Pred njima je bio put dug preko 80 kilometara. Ubrzo nailaze na prvu zasjedu i u haosu koji nastaje kolona se dijeli u dvije grupe. Veći dio boraca uspijeva se probiti kroz srpske linije i minska polja do slobodne teritorije. O sudbini druge grupe od oko 200 ljudi koji u tome nisu uspjeli svjedočio je na suđenju Momčilu Krajišniku u to doba 14-godišnji Elvedin Pašić. Prema do sada dostupnim podacima, većina njih brutalno je pogubljena u srpskom selu Grabovica.
– Oko 180 ljudi je pobijeno tada i oni nikada nisu nađeni. Godine 2002. našao sam lokaciju na kojoj su bili prvobitno ukopani i nađeni su dijelovi od pet tijela, ali ostale je neko negdje izmjestio i do danas nije nađen ostatak. Ubrzo nakon toga sam povučen sa dužnosti i od tada niko ništa više nije radio na tome. Do tada je ekshumirano šest masovnih grobnica sa 70 tijela, tri zajedničke sa deset tijela i 40 pojedinačnih grobnica. Još se traga za više od 200 ljudi, kazao nam je bivši uposlenik Instituta za nestale BiH Jasmin Odobašić.
Kako se ne bi zaboravile strahote koje su preživjeli ljudi iz ovih krajeva, Zahid Botić, koji je izgubio sina i dva brata tog kobnog dana, pokrenuo je marš mira jučer iz Travnika koji se završava danas u selu Večići, na mjestu stradanja. Na ovaj način želi opomenuti vlast na ono što se desilo i da se napokon pronađu odgovorni za ovaj zločin.
Poziv i drugima
– Dvadeset je godina kako je počinjen ovaj zločin, a još nije ništa urađeno kako bi se rasvijetlio i kako bi se otkrili krivci. Tražim samo da svi odgovaraju za ono što su uradili. U školi u Grabovcu su bila zarobljena 163 momka, a nađeno je svega njih sedam. Još tragam za svojim sinom i braćom. Hoću da ovaj marš probudi svijest svih građana i muslimana i Srba i Hrvata da se jednom riješi to, da se nađu kosti, poručio je Botić, te kazao kako želi da država preuzme odgovornost za održavanje marša narednih godina, jer je ovaj put on sve finansirao sa još dvojicom ljudi.
Na ovom, prvom maršu mira, učestvovalo je dvadesetak ljudi, ali se za naredne godine očekuje mnogo veći broj.