HRANKOVIĆ ONLINE Korist za budućnost našeg HRANKOVIĆA
Nesvakidašnji prizor džamije na vrhu stijene izdignute kraj puta prema Zvorniku odvlači pažnju prolaznika i nameće pitanje o njenoj gradnji na tako nepristupačnom, posebno kada se u mislima čovjek pokuša vratiti stoljećima unazad i uporedi uslove i mogućnosti gradnje iz tog doba sa onim današnjim.
Čuvena džamija na špicastoj stijeni Kušlat u zvorničkom naselju Pahljevići kod Drinjače vijekovima svjedoči duhovnosti toga kraja.
Do džamije kroz šumu
Džamija se smatra jednom od najstarijih u Bosni i Hercegovini, a radi se o jedinstvenom objektu izgrađenom u ranom osmanskom periodu u 15. stoljeću, između 1460. i 1480. godine. Smještena je na stijeni pored puta između Zvornika i Konjević-Polja.
Džamija, do koje se može doći samo pješačenjem, kroz šumu i to uskim putem, porušena je tokom agresije na BiH 1993. godine, kao i brojne druge džamije i mektebi u Podrinju.
U prošlosti je džamija Kušlat bila popularno mjesto i to ne samo za vjernike. Putnike, namjernike, privlačile su i legende vezane za njen nastanak.
Svježi jutarnji zrak, umirujuća tišina i dominantni prizor građevine svojevrsna su nagrada svakom posjetitelju koji odluči posjetiti to zdanje.
Još jedna podrinjska ljepotica, koja je porušena tokom etničkog čišćenja i genocida u Podrinju, ponovo je zasjala punim sjajem.
Mjesni imam u Drinjači Nermin ef. Ahmetović kazao je za Anadoliju da je obnova džamije počela u oktobru 2011. zahvaljujući vakifima advokatu Aliji Efendiću iz Zvornika i njegovoj majci rahmetli Hasibi, te porodici Hujdurović, dr. Džemilu i dr. Senadi, vlasnicima Plave poliklinike u Tuzli, koji su inače rodom iz podrinjskog gradića Bratunac.
“Tokom dvije godine je bilo veoma teško izvesti radove na džamiji zbog nepristupačnog terena. Obnova je trajala duže nego što se očekivalo”, pojasnio je Ahmetović.
Kako kaže, materijal za obnovu džamije se dopremao kombinovano, traktorima i kamionima koji su uspijevali doći samo do podnožja Kušlata, nakon čega je lokalno stanovništvo na konjima dopremalo materijal do džamije.
“Naziv Kušlat je ostalo još od Turaka, a lokalno stanovništvo je preuzelo ovaj naziv koji je ostao i dan danas”, pojasnio je Ahmetović.
Legende i pripovijetke
Govoreći o vjernicima koji dolaze u Kušlat džamiju, mjesni imam kaže da je džamija sagrađena za potrebe turskih vojnika, ali da je kasnije, kao jedina džamija na ovom području, bila glavno mjesto okupljanja lokalnih vjernika.
“Posljednjih desetak godina džamija je izgubila svoju svrhu, većina okolnih mjesta su se osamostalila, izgradila svoju džamiju, ali vjernika ima i danas”, pojasnio je Ahmetović.
Pojašnjava da su ranije u Kušlat džamiju dolazili derviši, sufije, međutim, i danas mnogi vjernici i znatiželjnici dolaze kako bi vidjeli i posjetili čuvenu džamiju.
Ahmetović dodaje da su mnoge legende i pripovjetke vezane za ovu džamiju.
“Jedna od tih priča je ta kako su ljudi prije rata pokušavali rastaviti džamiju i spustiti je u dolinu rijeke Jadar. Međutim, nakon što bi to uradili, ujutro bi džamija ponovo bila na istom mjestu, na vrhu Kušlata”, ispričao je Ahmetović jednu od legendi.
Tvrđava Kušlat je prije dolaska Osmanlija predstavljala srednjovjekovni utvrđeni grad. Iz ove utvrde štićeni su karavani, ali i obični putnici.
Nakon dolaska Osmanlija, a iz duhovne i vjerske potrebe njihovih vojnika, nastala je Kušlat džamija.
Za nju čuveni putopisac Evlija Čelebija veli da je Ebul Fethova, što znači da je izgrađena za vrijeme vladavine sultana Mehmeda Drugog el-Fatiha (Osvajača).
O historiji i posebnosti ove džamije svjedoče i zapisi u brojnim knjigama historije, ali i sjećanja ljudi koji su je pohodili.
(Anadolija)
