ISPOVIJEST JEDNOG VOLONTERA

Podijelit ću priču s vama koja me danas haman rasplakala. U moru privrednika, dobrih ljudi, organizacija, svih onih sa iskrenih namjerama da pomognu ljudima, jedna scena me pogodila. U čitavom haosu prenošenja paketa sa hranom u holu opštine Vogošća ugledah gospodina koji sa kesicom u ruci gleda čekajući da ga neko primjeti. Bio je to stariji gospodin, vjerovatno u svojim kasnim 60tim ili ranim 70tim, skromno obučen. Prišao sam mu i upitao ga kako mu mogu pomoći. On mi je pružio onu kesicu, u kojoj se nalazilo mlijeko, šećer i riža i tihim glasom jedva razumno promumljao da je on toliko mogao odvojiti i da bi volio da je mogao više. Rasporedio sam to iz kesice i zastao jedno dobrih 3 minute razmišljajući o tom gospodinu. Hvala Vam ko god da ste, jer vratili ste mi apsolutnu vjeru u čovječanstvo.

“Samo, tuga je što nas samo nevolja ujedini, jer očito samo nevolja ovdje ne bira po talovima, nacionalnosti i ostalim podjelama. Kiša isto pada po svima nama!”

Autor: Arnej Misirlic

Pročitajte i ovo

Sretan 1.Mart-DAN NEZAVISNOSTI NAŠE DOMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE

Svim građanima,koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom a posebno našim hrankovljanima i hrankovkama kao …

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.