Dejton nam je dao snažno oružje koje može razvlastiti entitete!
U članu 3. stavu 5. Ustava Bosne i Hercegovine postoji odredba od neprocjenjivog značaja za integraciju naše države i ona predstavlja slovo odnosno izvorni „Dejton“. Punom primjenom te odredbe BiH bi mogla dobiti više nadležnosti na nivou države nego što je to imala čak i Ustavom Republike BiH.
Tvrdi to dr. Suad Kurtćehajić, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koautor nekoliko udžbenika koji tretiraju politički sistem BiH, te autor više desetina naučnih i stručnih radova. U posljednje vrijeme profesor Kurtćehajić u javnosti je snažno angažiran na promociji ispravnog tumačenja aneksa 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustava BiH.
Problem u neznanju
U intervjuu za naš list tvrdi da je, dok god Dejtonski sporazum bude osnov političkog sistema BiH, važno da se svaka riječ, svaki zarez koji može poslužiti integraciji BiH iskoristi u tu svrhu. Potcrtava kako treba imati u vidu da su upravo to protagonisti velikosrpske politike iskoristili za slabljenje države BiH i jačanje entiteta.
– Da pojasnim. Članom 3. definirane su nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta. U nadležnost institucija BiH data su vanjska, vanjskotrgovinska, carinska te monetarna politika, finansiranje institucija i plaćanje međunarodnih obaveza, imigracija, izbjeglice i azil, provođenje međunarodnih i međuentitetskih politika i regulacija krivičnih propisa, uključujući i odnose s Interpolom, uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacija, reguliranje međuentitetskog transporta, kontrola zračnog prometa.
U članu 3. stavu 3. stoji da će sve vladine funkcije i moći koje nisu izričito date u ovom ustavu institucijama BiH biti funkcije i model entiteta. To je takozvana pretpostavljena nadležnost entiteta. Međutim, ovu nadležnost entiteta ograničava odredba koja je sadržana također u ovom članu, a pod stavom 5., koji govori o dodatnim nadležnostima BiH. Dodatne nadležnosti nisu taksativno pobrojane kao što je to urađeno u članu 3. stavu 1., već su date u drugačijoj formi koja u nekim dijelovima zahtijeva tumačenje jedinog validnog tumača – visokog predstavnika – ističe profesor Kurtćehajić.
Šta to konkretno znači?
– U toj odredbi stoji da će BiH preuzeti nadležnost za takva pitanja o kojima se entiteti slože. Moramo priznati da za realizaciju ovog dijela odredbe treba neko bolje vrijeme, ali ona ukazuje da entiteti mogu, ako žele, bilo koju nadležnost prebaciti s entitetskog na državni nivo. Dalje stoji da će BiH preuzeti nadležnosti koje su u skladu s aneksima od 5. do 8. Ovim dijelom odredbe slovom Dejtona državi su data u nadležnost sva pitanja koja se tiču ljudskih prava kao i ona koja se odnose na izbjegle i raseljene osobe.
Međutim, najvažniji je dio odredbe famoznog člana 3. stava 5., koji kaže da će BiH preuzeti nadležnost za takva pitanja koja su potrebna da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodnopravni subjektivitet države te da dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi se vršile ove nadležnosti.
Na osnovu ove odredbe, a imajući u vidu da je visoki predstavnik jedini validni tumač civilnog dijela Dejtona, on ima jača ovlaštenja nego sve institucije države, jer može svojom odlukom, a na bazi navedenog člana, dati u nadležnost i policiju i školstvo i zdravstvo i brojne druge nadležnosti za koje on procijeni da su potrebne da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodnopravni subjektivitet Bosne i Hercegovine.
To pravo postoji, a na nama je da vršimo pritisak da se ova odredba implementira. Jer, pravo neće doći samo po sebi. Moramo insistirati na njemu. Ne smijemo razmišljati da je politika iznad prava i da ne postoji konsenzus u međunarodnoj zajednici da bi se ova odredba primijenila, jer nikakva volja međunarodne zajednice nije potrebna da bi se ova odredba primijenila. Ako se unatoč budućim pritiscima pojedinih političkih opcija bude vršila ignorancija ove odredbe, to bi značilo neizvršavanje možda najvažnijeg dijela Dejtonskog sporazuma, što bi u pravnom smislu bio još jedan mogući osnov poništenja ovog međunarodnog ugovora i povratak Ustava RBiH.
Ako je to tako, kako to da je sve ove godine ta odredba zanemarivana, pogotovo od visokih predstavnika?
– Mislim da je problem u neznanju. Moji kontakti i paušalni razgovori s pojedinim liderima političkih stranaka govore mi da je ova odredba za njih špansko selo. Visoki predstavnici koji su bili prisutni u BiH trebali su znati za ovu odredbu, ali stječem dojam da se nisu puno udubljivali, da ne kažem da je nisu razumjeli, a nijedna politička opcija u BiH pri tome do sada nije na njih vršila pritisak da izvrše tumačenje, posebno dijela odredbe koji se odnosi na pitanja koja su potrebna da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodno pravni subjektivitet BiH. Da su ovu odredbu razumjeli visoki predstavnici, oni su mogli uspostaviti policiju na nivou države.
Prema aneksu 10. članu 5. visoki predstavnik je konačni organ za tumačenje ovog sporazuma. Mislim da će aktuelni visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko) dobro proučiti ovu odredbu, a moram priznati i da je izrazio želju da prodiskutiramo o ovoj odredbi, što mi govori o njegovim dobrim namjerama.
Kako komentirate to što političke snage koje su sve ove godine bile na vlasti, a koje se vole nazivati probosanskim, nisu marile za tu odredbu Ustava BiH?
– Neznanje. Mislim da se naši političari nisu puno udubljivali u pravnu suštinu Dejtona, ali njihovi savjetnici su morali pretresti svaku mogućnost koja može pomoći integraciji Bosne i Hercegovine, no, nažalost, nisu. Ponašali su se kao prosjaci koji mole pomoć od međunarodnih faktora kad je BiH u pitanju, a pri tome su sjedili na škrinji prepunoj zlata a da je nisu ni pokušali otvoriti. Dakle, imaju rješenje, ali ne znaju za njega. A pravo nećete dobiti ako ga ne tražite. Zato i moramo tražiti implementaciju ove odredbe.
Dodikova politika
Zašto mislite da je baš sada potrebno da visoki predstavnik koristi ovu odredbu Ustava BiH? Prijeti li nam razbijanje BiH?
– Aktuelni visoki predstavnik će, bar se nadam, u ovoj odredbi vidjeti oružje takve snage za integraciju BiH koja može promijeniti njenu sudbinu, a pošto Milorad Dodik stalno voli da naglasi da on prihvata samo izvorni Dejton, može mu se ukazati da ova odredba daje ovlaštenje praktično jedino visokom predstavniku koji može odlučiti koje to nadležnosti treba dati BiH. Ova odredba može razvlastiti entitete.
Što se tiče politike Dodika, ona je na fonu dokumenata srpskih akademika kako u Beogradu tako i Banjoj Luci, gdje je osnovni postulat da Srbi, bez obzira na vrijeme i žrtve, ne smiju odustati od svesrpskog ujedinjenja. Ova politika, koja je donijela mnogo patnje nesrpskim narodima, ali i samim Srbima, je kurs kojim ide Milorad Dodik.
Kako Vi komentirate Dodikovu nedavnu posjetu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, gdje, ipak, nije bilo ni riječi o secesiji!
– Putin je moćna politička figura, tako da je Dodik samom činjenicom da je primljen od predsjednika Rusije smatrao da je ostvario značajne političke poene na unutrašnjoj sceni. Prava je suština da manji entitet u BiH može Putinu samo poslužiti kao moneta za potkusurivanje u razrješenju za njega važnijih problema, a prije svega pitanje Krima. Mnogo puta je tako Rusija funkcionirala prema srpskom narodu dajući im nadu i ostavljajući ih čim bi postigla svoje ciljeve s evropskim partnerima.
Velika je šteta da ni Dodika kao nekadašnje nade međunarodne zajednice nije zaobišao virus srpskog nacionalizma koji Srbima ništa dobro nije donio. Mislim da je bosanskim Srbima mnogo bolje da promijene kurs svoje politike i da se okrenu BiH kao svojoj istinskoj i jedinoj domovini, jer politika koju trenutno vodi Dodik donijela je posljedice kroz koje smo prošli prije dvadesetak godina i ne može donijeti ništa drugo nego nove patnje i stradanja.
Narod treba povjeriti svoju sudbinu novim nekompromitiranim političkim opcijama
Možete li prokomentirati aktuelnu političku scenu u BiH i šta kao intelektualac, profesor, ali i građanin, očekujete od predstojećih izbora?
– Nikad gore nije bilo. Mislim da je narod u ove dvije decenije uvidio da su predizborna obećanja puste riječi. Prevaren od svih velikih stranaka koje su bile na vlasti i iznevjerili očekivanja naroda, došao je u situaciju da glasa ne za boljeg nego za manje lošeg. Druga varijanta je povjeriti svoju sudbinu novim nekompromitiranim političkim opcijama. Potrebno je u BiH promijeniti ugao gledanja na politiku. Politika je u funkciji služenja građanima i narodima, a ne u lične svrhe.
Političar je teško zanimanje ako se pošteno radi jer zahtijeva veliku energiju. Satisfakcija za to ne smije biti novac, iako je normalno da imaju kvalitetnu nadoknadu za svoj rad, ali imajući pri tome u vidu i opće finansijsko stanje zemlje, jer političar mora dijeliti svoju sudbinu s narodom. Ako to ne mogu prihvatiti potencijalni političari, neka idu putevima ekonomije, gdje neće biti budžetski korisnici i na teretu naroda, pa ako imaju sposobnost da zakonito stvore veliko bogatstvo, niko ih neće osporavati. Nadam se da će doći vrijeme da i mi procesuiramo naše sanadere i vidoševiće, što će mnoge političare učiniti opreznijim u pogledu njihove gramzivosti.
Mnogi kažu da će ovi izbori biti prijelomni kada je riječ o pravcu kretanja naše države prema budućnosti. Slažete li se s tim?
– Ne mislim da se nešto puno može promijeniti izborima. Može lako biti „sjaši Kurta da uzjaše Murta“. A opet, ako bi nove političke opcije došle na scenu, pitanje je kadrovskog kapaciteta kojim raspolažu da bi napravili ozbiljnije promjene. Ja bih, pravo da Vam kažem, volio kada bi političari malo vremena posvetili idejama intelektualaca.
Kako biste opisali sve godine vladanja, uvjetno rečeno, bošnjačkih ili probosanskih stranaka?
– Katastrofalno! Pred svojim očima smo vidjeli nastajanje nove klase političara koji su živjeli od naroda, sebi uzimali gotovo sve, a narodu davali mrvice. Takvo ponašanje političara dovelo je do zaključka da je politika najprofitabilnija „grana privrede“. Ljudi koji nisu imali ništa ili skromnu imovinu danas su tajkuni. Propušteno je zbog takvog odnosa da se mnogo toga riješi kad je u pitanju integracija Bosne i Hercegovine još u prvim fazama njene dejtonske egzistencije.
Bošnjačkim političarima nedostaje razvijenija državotvorna svijest, jer sve što su stvorili može biti dovedeno u pitanje ako ne nađu odgovore na kontinuirano urušavanje BiH od istih onih velikosrpskih snaga i njihovih nasljednika koji su zavili u crno mnoge građane BiH. Probosanske snage moraju u tom smislu preuzeti inicijativu i nadmoć kako bi se razbila i obeshrabrila politika onih snaga koje BiH ne žele dobro. Borba za opstanak BiH traje, jer tek kad BiH uđe, prije svega u NATO, a potom i Evropsku uniju, možemo reći da je osigurala svoje mjesto pod suncem.