Život u bosanskoj kući islama

Kao što je odgovorni domaćin i vlasnik predan čuvanju vlastite kuće, isto tako Islamska zajednica, imami i muderrisi, vjeroučitelji, članovi i simpatizeri, muslimani i muslimanke odgovorni su i obavezni za dobro čuvanje i adekvatno funkcioniranje bosanske kuće islama.

Zidove bosanske kuće islama treba zaštititi debelom fasadom i kvalitetnom izolacijom kako ni sa sjevera ni sa juga, ni sa istoka ni sa zapada, ni odozgo ni odozdo oštre zime, olujni vjetrovi, kiše i mrazovi ne bi unosili studen i glavobolju stanovnicima bosanske kuće islama, a ni ljetne vrućine unosile žegu i vrelinu.

Na svim njenim kapijama i otvorima u sve tri smjene trebaju stajati budni i strogi stražari posvećeni dobrobiti bosanske kuće islama i njenih stanovnika. Uz izolirane zidove, također sve otvore bosanske kuće islama treba što bolje zaštiti od svakog potencijalnog provalnika i zlobnika. Prozori u svijet bosanske kuće islama su njena ulema, požrtvovani imami, učeni i moralni muderrisi, predani vjeroučitelji i uzorne muftije. Da bi pogled u svijet stanovnika bosanske kuće islama bio bistar i prodoran, prozori, tj. ulema mora biti čista, na njoj ne smije biti naslaga nečistoće i grijeha. Duhovne i druge vrijednosti koje kroz prozore (otvore) ulaze iz vanjskog svijeta treba ulema valorizirati i adaptirati, poput adaptera koji pretvara električnu energiju visokog napona u niži napon primjeren kućnoj upotrebi. Kao što neprilagođeni napon električne energije može biti fatalan i razarajući za kompletnu kućnu instalaciju i tehniku, na isti način i neprilagođeni izvanjski utjecaji mogu biti fatalni za duhovni i materijalni život bosanske kuće. Stoga se ono izvanjsko, što ne dobije verifikaciju uleme, odmah na otvorima odbija, a ukoliko štogod nepoželjno i destruktivno po vitalni vjerski interes stanovnika bosanske kuće islama ipak i uđe unutra to se kroz odvodni sistem i otpadne vode izbacuje i odvodi iz kuće.

Bosanska kuća islama ima svoga domaćina. Domaćin je Islamska zajednica na čijem je čelu reisu-l-ulema. Domaćin uspostavlja pravila i adabe ponašanja i norme vladanja u bosanskoj kući islama. Oni koji, pozvani ili nepozvani, dolaze u bosansku kuću islama moraju poštovati pravila gostoprimstva, poštovati domaćina i biti svjesni adaba musafira. Musafir nikada ne može uzurpirati prava domaćina. Ako neki neučtivi musafir i pokuša takvo što, onda mu se otkazuje gostoprimstvo i vrši ekstradicija. Također, u bosansku kuću islama se ulazi na označena vrata i prilikom ulaska vrši se neophodna identifikacija. Domaćin mora znati ko mu u kuću dolazi i s kojim poslom.

Namještaj u bosanskoj kući islama su Ustav Islamske zajednice i njeni normativni akti, bošnjačka islamska tradicija i opći interes muslimana. Dobrodošlica, ulazak i boravak u bosanskoj kući islama podrazumijeva smještanje na neki od dijelova namještaja sačinjenog od normativnih akata Islamske zajednice. Djelatnost i ponašanje svakoga mora biti pokriveno nekim pravilnikom i normom. Oni kojima ne odgovara taj namještaj ili im je neudoban, trebaju napustiti bosansku kuću islama. Jednostavno bosanska kuća islama ne može podnijeti anarhiju i svojeglavost.

Bosansku kuću islama u svoj svojoj raznolikosti čine muslimani iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka/Srbije, Hrvatske, Slovenije, bošnjačke dijaspore i drugi muslimani koji je kao takvu prihvataju, zatim muslimanske institucije ovih prostora i njihove norme, institucionalna vjerska i organizaciona praksa i islamska tradicija. U bosanskoj kući islama svaki stanovnik i stanovnica ima svoje mjesto i funkciju, uči, živi i razvija međusobnu blizinu i zajedništvo, ima visoku svijest o dijeljenju zajedničke sudbine, zajedničke povijesti, kulture i ukupnog identiteta. Narodna poslovica kaže: Gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna, pa tako ni u bosanskoj kući islama nema razloga da iko bude uskraćen za svoja prava i brigu za ukupno dobro zajedničke kuće.

Štaviše, prava kuća je topli i slatki dom i prvi zavičaj, te zato i bosanska kuća islama, poput pravog toplog doma i brižnog roditelja, tako lahko ne odbacuje i ne odriče se nijednog svoga djeteta i neposlušnog stanovnika, nego se bori za svakoga i svakome pruža krov nad glavom i topli roditeljski zagrljaj. Kao što u roditeljskom domu ima neposlušne i neodgovorne djece, drske i nezahvalne, također u bosanskoj kući islama može biti nezahvalnih i drskih muslimana, nezadovoljnih i oportunih, neposlušnih i anarhičnih. Međutim, domaćin bosanske kuće islama svjestan je svih tih izazova te zato, zajedno sa svim stanovnicima, predano i preventivno razvija sposobnosti upravljanja kompleksnim izazovima i internim procesima, osposobljava se da usmjerava i rukovodi nesporazumima i krizama unutar vlastite kuće. U tome koristi svoje resurse i iskustva, odbijajući nametanje rješenja sa strane ili direktnu implementaciju tuđih iskustava. Stanovnici bosanske kuće islama moraju biti sposobni da proizvode vlastitu tradiciju i iznalaze svoja originalna rješenja.

Unutar bosanske kuće islama kod valorizacije i karakterizacije njenih stanovnika rukovodi se principom da su kod Boga najpočašćeniji i najugledniji oni koji su najbogobojazniji i svojim riječima i djelima pokazuju najveću svijest o Bogu. (Al-Hudžurat, 13) „Zaista, Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela.“ (hadis) Prema tome, ako je kod Boga i Njegovog poslanika gore navedeno mjera vrednovanja čovjeka, onda mora biti i kod stanovnika bosanske kuće islama. Nadalje, krepostan i neporočan život je preduslov kandidatima za vršenje javnih dužnosti. A odlika vršenja javnih dužnosti jeste da se u bosanskoj kući islama vodi a ne vlada, nadahnjuje a ne naređuje, uvjerava a ne prisiljava, dok su javni dužnosnici milostivi međusobno i prema svim stanovnicima bosanske kuće islama a beskompromisni i nepokolebljivi u sučeljavanju s drugima i čuvanju interesa muslimana. Takva skala vrijednosti ograničava efekat, pa i samu potrebu, užeg interesnog lobiranja, izbornog inžinjeringa i pritisaka na individualni ljudski integritet. Unutar bosanske kuće islama posebno se poklanja pažnja prema onima koji su opisani kao ljudi „čije te rječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!“ (El-Bekare, 204, 205)

U bosanskoj kući islama ima više prostorija, ali imaju posebne odaje za braću i sestre, članove islamskog ummeta iz bližeg i daljeg svijeta. Stanovnici bosanske kuće islama s radošću s njima uspostavljaju i razvijaju odnose bliske saradnje, razumijevanja, zajedničkog rada za dobrobit čovječanstva i svijeta. Ipak, stanovnici bosanske kuće islama ne dozvoljavaju da im u kuću njihovi prijatelji unose svoje povijesne sporove, frustracije, dileme i neuspjehe iz vlastitog razumijevanja vjere, vlastite kulture i vlastite kuće. Doista, niko pametan neće dozvoliti da se u njegovu kuću unose problemi i nesporazumi iz susjedne kuće ili svađe koje imaju čeljad iz bližeg i daljeg komšiluka.

No, kada je riječ o ovoj saradnji važno je razlučiti da saradnja na naučnom, kulturnom, ekonomskom, političkom ili drugom području među pripadnicima ummeta podrazumijeva obostrani interes i dobru namjeru. Međutim, uvjeti saradnje koji se uspostavljaju na spomenutim poljima nisu dovoljni i zato se ne mogu odnositi na područje vjerske doktrine i prakse, akaidsko-fikhski aspekt vjere. Taj aspekt je područje posebnog režima i senzibiliteta, takorekuć potpuna intima u koju stranac, makar bio brat po vjeri, ne zalazi. Ono što važi za kulturnu ili ekonomsku saradnju ne važi za vjersku doktrinu i praksu. U postojećim okolnostima stanovnici bosanske kuće islama mogli bi ovdje primijeniti načelo baška sva druga saradnja, baška vjerska doktrina i praksa. Na temelju toga, oni ljubomorno čuvaju svoju akaidsko-fikhsku tradiciju i ne miješaju je ni sa čim i ni sa kim.

Ekrem Tucaković