Na današnji dan 1992 ,je napadnut Hranković

Na današnji dan,08.06.1992 je napadnut Hranković od srbskog agresora.Ovim tekstom želimo da se prisjetimo na rat i napad na naše selo koji su srbo-četnički agresori uz pomoć naših do jučerašnjih komšija srpske nacionalnosti  izveli na naše selo i na mještane Hrankovića.
U Ponedjeljak 8.Juna 1992 godine, oko 12 sati i 34 minute izvršen je napad na naše rodno mjesto.
To je bio krvavi mjesec Juni za nas hrankovljane kao i za naše selo.Napad je trajao do kasno u noć a mještani rubnih krajeva Hrankovića su se povukli u središte sela.
U rane jutarnje sate 9.Juna,otpočeo je novi napad na naše selo iz pravca Memić Brda i sa područja Donjeg Rankovića iz teškog naoružanja,to jest iz tenkova i minobacača 120 milimetara kao i neprestanih pješadijskih napada.
Mještani Hrankovića su pružili žestok otpor nasrtajima četnika kao i predhodnog  dana.Napad je trajao cijeli dan i cijelu noć uz granatiranje ciljeva sela kao što su Džamija,škola i drugi dijelovi sela.Od granatiranja, tri su naša mještanina ranjena.I to I.Ć ranjen je lakše u nogu dok je I.S teže ranjen u nadkoljenicu,kao i N.I i njima je ukazana prva  pomoć pošto u selu nismo imali nikakvog stručnog osoblja za liječenje ranjenika.

10.Juna nastavljen je novi napad na selo iz svih raspoloživih oruđa i oružja iz pravaca Memić Brda,bare,i sa druge strane iz pravca Nedino Brdo,Kuzmani ili Babići od kuda je kao i predhodnih dana tukao i snajper.Hrabri hrankovljani su pružili žestok otpor nedozvoljavajući da se prodre u selo.Taj dan je poginuo i naš hrabri komšija Seid Isić.U podnevnim satima došla je vijest da neprijatelj traži primirje kao i sporazum o vraćanju oružja uz predhodnu ucjenu jer su dovukli na Đulić tri autobusa žena i djece,sa prijetnjom da će ih likvidirati ukoliko svi nevrate oružje uz garanciju da nas niko neće dirati i maltretirati i garantovana je bezbjednost svima.
Posrednik u pregovorima je bio Mehmed Kopić i još tri nepoznata člana(njemu poznata).Pošto su dogovorili da se oružje preda sutra,to jest dan kasnije u Četvrtak i da više neće biti pucanja sa njihove strane.Međutim ta noć između 10 i 11 Juna bila je najžešća od svih predhodnih.Tad je grmilo ko u loncu  uz žestoke napade pješadije sa svih strana sela.Ponovo doživljavaju da ih branioci Hrankovića vrate i nedozvole ulazak u selo.

Tako je protekla cijela noć a borbe su prestale u jutarnjim satima.Sazvan je zbor mještana o vraćanju oružja uz pretpostavku šta će se desiti djeci i ženama ako se oružje ne preda.Mještani su pristali na vraćanje oružja što smo kasnije debelo osjetili na svojoj koži.Ali nažalost drugog izbora nismo imali.Na barama su zapaljene mnoge kuće dok su prije kuće na Memić Brdu skoro sve popaljene do temelja.Dok se predavalo oružje četnici su nam naređivali da podignemo ruke uvis iako se još nismo predali niti ćemo ikada,jer to nije predaja nego sklapanje primirja kao što su neki ljuti i komentarisali u stroju.Ali išlo se na to da zlo bude što manje,barem sa naše strane.
Ovom prilikom nesmijemo zaboraviti i hrabre momke iz okolnih sela koji su nam pritekli u pomoć i koji su zajedno sa hrankovljanima prošli kroz sve ovo.

Pogledajte samo u ovoj doljnjoj sliki zapaljene kuće na Memić Brdu.Neka nam ovo bude opomena.Ovo je samo dio onoga što nam je uništeno,jer nažalost nemamo slika i od ostalih kuća koje nam naše dojučerašnje komšije popališe.Nesmijemo zaboraviti našu džamiju koju nam dušmani srušiše.I sve one patnje kroz koje smo prošli.Onaj ko zaboravi dabogda ga rođena djeca proklinjala.

Dragi moji hrankovljani.Ovo što nam se desilo te 92 godine nesmijemo ni po koju cijenu zaboraviti.Nesmijemo zaboraviti jer tih dana se promjenio život od svih nas,tih dana kao i mjesecima kasnije,su ubijani,mučeni i maltretirani naši očevi,djedovi,braća…,naši hrankovljani i hrankovke.Jest da nas za Hranković vežu bolne uspomene,ali trebamo biti hrabri,jaki i ponosni kao što smo bili i kada smo pružali otpor agresoru.
Nesmijemo zaboraviti naše Šehide koji dadoše svoje živote za naš Hranković i za našu Bosnu i Hercegovinu.Za TEBE i za MENE.

Sjetimo se dovom svih naših Šehida koji su dali svoje živote za odbranu našeg Hrankovića i naše Bosne i Hercegovine.Neka im je vječni Rahmet i hvala i da im Allah Dž.Š. podari lijepi Džennet.Amin. EL-Fatiha!!

Takođe ovih dana je u pripremi i knjiga “Zločin u Tesliću” koja dokumentuje stradanja i zločine koji su se dešavali u Hrankoviću i u Tesliću.

Pošto je potrebno još sredstava kako bi se ova knjiga objavila,molimo sve zaineresovane da svojim pretplatama ili donacijama pomognu da se ova knjiga objavi.Svaki teslićanin bi trebao imati ovu knjigu u svojoj zbirci i prepričavati mlađim generacijama kroz šta smo prošli tih devedesetih godina i kakvi su zločini počinjeni nad nama.Nesmijemo zaboraviti zločine koji su nad nama počinjeni,jer ako zaboravimo,opet će nam se dogoditi protjerivanja,maltretiranja ili nedo Bog “Bebe”,gdje su naši najmiliji,ni krivi ni dužni strijeljani i pobijeni  pobacani u masovnu grobnicu.

Zato pozivamo sve da pomognu izdavanje i štampanje ove knjige.

Donaciju ili pretplatu možete poslati Western Unionom ili uplatiti na transakciji račun; Aziz Tafro, ulica Adema Buče 46, Sarajevo Uni Credit banka transakcijski račun 3383202549069508, sa naznakom “donacija za štampanje knjige Zločin u Tesliću” ili “pretplata za štampanje knjige Zločin u Tesliću”.

Unaprijed se svima zahvaljujemo.