Bijeg Srebreničanina sa mjesta strijeljanja

Zaštićeni svjedok RM-249 izjavio je da je na dan pada Srebrenice, 11. jula 1995, utočište sa porodicom potražio u blizini baze UNPROFOR-a u Potočarima, zajedno sa hiljadama žitelja enklave koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN).

Idućeg dana, bio je očevidac odvajanja muškaraca od žena i djece, koji su bili odvoženi autobusima.

Noseći četvorogodišnju kćer, svjedok, koji je 1992. bio teško ranjen u koljeno šrapnelom granate, 13. jula ujutro je uspio da uđe u jedan od autobusa, zajedno sa suprugom i majkom. Sjeo je na pod vozila, prikriven među mnoštvom žena i djece.

On je uspio da ostane u autobusu do krajnjeg odredišta – sela Luke u blizini Kladnja, uprkos čestim kontrolama VRS-a. Srpski vojnici su ga, međutim, tu odvojili od porodice – koja je sa drugim izbjeglicama upućena ka bošnjačkoj teritoriji – i poveli ka obližnjoj školi.

Svjedok i još dvadesetak Bošnjaka tučeni su i oduzete su im sve vrijedne stvari, a poslije ponoći kamionom su odvezeni na mjesto zvano Rašića Gaj. Kako je izjavio, trojicu zarobljenih Bošnjaka su srpski vojnici ubili čim su sišli s kamiona, a još dvojicu zarobljenika kada su, odmah zatim, pokušali da pobjegnu.

“Kamion se zaustavlja… Već ubijaju trojicu dok ja sjedim na kamionu – obarajući ih sa kamiona, upucali su ih rafalima. Dvojica sa klupe na kojoj sam ja sjedio pokušavaju da bježe, bježe desetak metara od kamiona, i oni bivaju pogođeni rafalima”, opisao je svjedok, rekavši da je zatim skočio s kamiona i pobjegao niz strminu i tako se spasio.

Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba VRS-a, optužen je za genocid počinjen nad oko 7.000 Bošnjaka u julu 1995. godine u Srebrenici. On je optužen i za terorisanje građana Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prema optužnici protiv Mladića, u blizini sela Tišća u noći između 13. i 14. jula 1995. ubijeno je 25 Bošnjaka.

Na pitanje tužioca da li su bošnjački civili, poslije pada Srebrenice, mogli da ostanu u gradu, RM-249 je odgovorio da je “mržnja srpskih vojnika bila takva” da bi se “svako ko bi ostao pomirio sa sudbinom da umre u Srebrenici”.

U unakrsnom ispitivanju, Mladićev branilac Miodrag Stojanović sugerisao je da je mržnja stvorena napadima Bošnjaka iz Srebrenice na okolna srpska sela od 1993. do 1995. godine.

Ekspert Haškog tužilaštva Robert Donia posvjedočio je da je Mladić tokom rata u BiH posvećeno radio na stvaranju srpske države razdvajanjem od Bošnjaka i Hrvata, iako je u proljeće 1992. sa skupštinske govornice upozorio da bi “to bio genocid”.

Na istom skupštinskom zasjedanju 12. maja, kada je bio postavljen za zapovjednika vojske, Mladić je – naznačio je Donia – “oštro upozorio” političko vođstvo da su usvojeni strateški ratni ciljevi neostvarivi, rekavši: “Ljudi, to bi bio genocid.”

Istražitelj Tužilaštva Dušan Janc izjavio je na sudu da je do aprila ove godine DNK analizom posmrtnih ostataka identifikovano 6.849 osoba stradalih poslije pada Srebrenice od ruku VRS-a u julu 1995.

Suđenje Mladiću će se nastaviti iduće sedmice.