Ćamil Duraković: Sarajevo i Tuzla se udaljavaju od nas

Vlada FBiH je na početku mandata promovisala priču o razvoju regije, sa nerealnim fondovima od 40, 30, pa pet i na kraju milion KM. Ništa se nije provelo

• Završen je popis stanovništva. Predsjednik SDA je izjavio da su, prema podacima ove stranke, Bošnjaci većina u Srebrenici. Koliko ste Vi zadovoljni ovim procesom, s obzirom na to da je u Srebrenici po običaju bilo problema?
– Mi jesmo blaža većina, što apsolutno nema veze sa onim što je ovdje bilo prije rata, gdje je bilo oko 80 posto Bošnjaka. Kroz djelovanje Republičke komisije za popis pokušali su maksimalno da spriječe one koji su imali volju da dođu ovdje i da se popišu. Žalim zbog činjenice da mnogi ljudi, koji su iskazali želju da se popišu, pa čak neki koji imaju i ličnu kartu u Srebrenici, a nemaju objekat, zbog pristrasnog djelovanja te komisije nisu popisani, iako su fizički bili prisutni tu. Znate i za ove incidente, pokušaj prenošenja popisne dokumentacije preko granice. Nažalost, Srebrenica ni ovaj put nije mogla da se otme, uvijek bude kolateralna šteta.

Kolateralna šteta

• Zbog čega uvijek Srebrenica?
– Zato što je u Srebrenici od završetka rata naovamo stvorena situacija da se na njoj, nažalost, mjere mišići svih ovih velikih politika, a nekada i međunarodne zajednice, pa na kraju uvijek ispadnemo kolateralna šteta. Mi smo poligon za takve stvari. Zbog svih tih odnosa u politici, naši građani i svi mi zajedno smo kolateralna šteta. Ne volim što je to tako, ali ne možemo se oteti tome. Vidite da je i ovaj popis više bio utrkivanje koga će više biti, krvna zrnca i tako dalje, a u suštini socijalna karta naših građana je ugrožena na svim stranama, a mi se borimo koga ima više.

• U Srebrenicu dolaze mnogi, kada se obilježava godišnjica genocida, i obećavaju razne projekte. Gdje su danas oni?
– Nažalost, nigdje. Mogu reći da je i sama priprema ovog popisa u cijelom ovom periodu u smislu pomoći bila pasivna. Mi ne možemo učiniti mnogo po tom pitanju. Možemo govoriti. Jedino su mediji na neki način nama naklonjeni, žele promovirati tu priču. Oni koji to trebaju čuti, to ne dopire do njih ili to samo pročitaju, a ne čuju. Kako? Zašto? Mislim da su efekti generalne političke krize u državi doprinijeli da imamo ovakvo stanje. Nemate dobre odnose ni u federalnoj Vladi, ni u Vijeću ministara, pa i Vlada RS-a se mijenja… Mislim da zbog toga, ne samo Srebrenica nego mnoge lokalne zajednice u BiH trpe.

• Ovo sam Vas pitao zbog toga što bi Srebrenica trebala imati poseban značaj za Bošnjake i bošnjačke političare…
– Upravo to. To je generalna pojava u odnosu bh. političara prema Srebrenici. Ukoliko nešto dogovorimo, rijetki su oni koji nešto pragmatično provode na terenu. Recimo, kompletna Vlada Federacije je na početku mandata bombastično došla u Srebrenicu mimo 11. jula. Došli su da promovišu neku priču o razvoju regije Srebrenica, sa nekim nerealnim fondovima od 40, 30, pet, pa na kraju milion maraka. To je nešto što je bombastično odjeknulo u javnosti, a onda pragmatično se nije ništa provelo, jer je i Vlada ušla u krizu. To su stvari koje nama otežavaju rad. Sva grant-sredstva koja smo planirali u budžetu sa drugih nivoa su zakinuta. Naš budžet od izvornih prihoda nije dovoljan za realne rashode, u smislu funkcionisanja lokalne zajednice. Kapitalna ulaganja i sve ono od čega ovisimo od drugih nivoa je zakinuto. Čeka se i da državna Komisija za povratak donese odluku o realizaciji 40 miliona maraka koji su na računu Fonda. Trenutno ne može, jer oni politički ne mogu da usaglase interese, a mi čekamo na obnovu kuća, infrastrukture. Ne možemo zbog nekih komisija na federalnom nivou, da u saradnji sa Fabrikom duhana Sarajevo završimo investiciju hotela u Srebrenici.

• Na početku mandata ste obećali nova radna mjesta, zapošljavanje. Jeste li uspjeli uraditi šta po tom pitanju?
– Obećanja sam bazirao na nekim deklarativnim obećanjima Vlade FBiH, u smislu ekonomskog razvoja Srebrenice. Na kraju, nijedan investitor iz Srebrenice nije mogao ostvariti ta sredstva kod Razvojne banke FBiH. Ovamo je politika pričala jedno, a realno kod Razvojne banke nijedna firma nije dobila sredstva da pokrene svoj pogon ovdje u Srebrenici. Dakle, to je palo u vodu. Mi smo se vodili time i mislili smo da ćemo to moći. Jedina svijetla tačka u tome je što smo na neki način politički spasili Cimos, što je Prevent uspostavio pogon i što bi za dva-tri mjeseca mogao zaposliti još 80 ljudi. To je za sada jedino vidljivo na terenu.

• Kakva će biti sudbina Cimosa u Srebrenici?
– Što se tiče ovoga do sada i što je znam, Cimos će ostati, a u kojoj formi, to će oni između sebe dogovarati. Mislim da postoje zainteresirani bh. investitori koji bi Cimos mogli da otkupe, odnosno da nastave sa istim programom. Cilj je da ne izgubimo ova radna mjesta (oko 100 radnika). Mislim da to neće biti upitno. Što se tiče zapošljavanja, mi smo izvršili 20-30 zapošljavanja u javne institucije. Tridesetak tu, dvadesetak direktno u Prevent u proizvodnji. Dakle, pedesetak radnih mjesta od početka mandata.

• Koliko se onda može bilo šta uraditi, bar na polju infrastrukture?
– U budžetu za manje sanacije i adaptacije imamo planirano 350.000 maraka. Tu je javni poziv završen. Malo podstičemo poljoprivredu sa oko 100.000 maraka, i mala i srednja preduzeća sa isto toliko. To je maksimalno što možemo. Nemamo kapitalna ulaganja u budžetu. Jedino smo realizovali neke stvari sa Ministarstvom za izbjeglice FBiH, koje tradicionalno svake godine pomaže. Evo, ove godine 1,2 miliona su uložena u putnu infrastrukturu, kuće i neke druge pomoći budžetu Opštine. To je jedino što se desilo, sve je drugo zakinuto.

Ukinuta sredstva

• Može li se reći da se političari iz Sarajeva polako udaljavaju od Srebrenice kada je u pitanju finansijska pomoć?
– Definitivno. Ne samo ta. Najviše sam razočaran u Tuzlanski kanton, na koji smo naslonjeni. Dok je načelnik bio Abdurahman Malkić iz SDA, a ministar Mujanović iz SBiH, svake godine je sa 400-500 hiljada dikretno pomagao budžet. Sada kada prvi put imamo osobu koja ne pripada nijednoj stranci, TK nema takvih sredstava za Srebrenicu. To je poražavajuće. To me razočarava. I Kanton Sarajevo se izvukao iz svega. Šuti. Nema nikakvih sredstava za Srebrenicu, a nekad je bilo. Mene samo interesuje ko, kako i zašto je ta sredstva ukinuo, kada su ona bila neophodna za funkcionisanje opštine Srebrenica u smislu održivog povratka. I ovo na federalnom nivou, više vjerujem u dobru volju čovjeka, nego političke pozicije ministra Osmanovića, koji razumije potrebu povratka. Da na tom mjestu sjedi neko drugi, ne bismo imali ni ovu podršku.