HRANKOVIĆ ONLINE Korist za budućnost našeg HRANKOVIĆA
Po nalogu Suda BiH, a pod nadzorom Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, na lokalitetu Pijeskovi u blizni teslićkog sela Vlajići, u toku je ekshumacija masovne grobnice. Danas su otkopani skeletni ostaci najmanje jedne osobe. Pretpostavlja se da masovna grobnica krije tijela teslićkih Bošnjaka i Hrvata nestalih u junu 1992. godine.
Uz predstavnike Insituta za traženje nestalih BiH na terenu su i istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Pretpostavlja se da se u primarnoj grobnici, preko koje je naknadno izgrađen put nalazi osam do deset tijela.
S obzirom da je veći broj nestalih Teslićana prošao torture u zgradi policijske stanice u Tesliću, s ovim događajima u vezu se dovodi ratni načelnik teslićke policije Predrag Markočević. Među bošnjačkim i hrvatskim intelektualcima koji su u ljeto 92. odvođeni u policiju bio je i prijeratni predsjednik SO Teslić Rasim Galijašević za čijim tijelom se još traga. Duda Lugonjić 22 godine uzaludno traga za tijelom supruga Alije Lugonjića.
Duda Lugonjić
– Godinama uzaludno tragam. Kada je ekshumirana grobnica Kruševlje išla sam tamo, ali nisam ga našla. Jako, jako je teško. Ne znaš gdje ti je muž, gdje su mu kosti – kaže Duda.
Saliha Šaćirović je u masovnim grobnicma u okolini Teslića pronašla tri sina. Muža Memiju još nije. Zadnji put ih je u junu 1992. godine pokušala vidjeti u Policijskoj stanici u Tesliću gdje su odvedeni, kako kaže, po nalogu Predraga Prede Markočevića, danas predsjednika SRS i odbornika u SO Teslić koji ističe kako vjeruje u nadležne organe zadužene za ovo.
Predrag Markočević
– Nakon evo 20 godina, da postoji moja odgovornost, valjda bi se nešto dešavalo-kazao je Markočević.
Tokom ljeta 1992. samo iz grada Teslića u nepoznato je odvedeno 78 osoba među kojima i veći broj uglednih Bošnjaka i Hrvata intelektualaca iz Teslića
Kad su došli, maj 1992, da me vode, bio sam već s onu stranu brda, u Tešnju. Žena i osmogodišnji sin (upiškio se od straha jer mu je neki od luđaka podmetnuo pištolj pod vrat) bili su poslije maltretirani, kuća opljačkana, njih dvoje na kraju protjerani…Kažu da sam bio drugi na listi, poslije Rasima Galijaševića…Evo me, povratnik iz Švedske, sjedim u na obnovljenom imanju u Tesliću, skoro će deset godina…Ono što je danas u Tesliću, nije za priču…Politička saradnja “žrtava” sa zločincima je bolja nego prije pokolja….Nikada me nitko nije obišao, niti upitao za bilo šta, što ne znači da me ne prate, telefon, internet prisluškuju…A “naši”, tako nešto ne postoji u mom svijetu…Ovdje su samo zlikovci i oni koji im podilaze, neki otvoreno, a neki skriveno…Sve dok na papiru budu tri konstitutivna….nema Bosne i nema slobode bosanskom čovjeku !
Za Republiku Bosnu i Bosanski Narod !
Agić Nurija