Poštovani čitatelji i čitateljke,nastavljamo sa pisanjem našeg serijala o Hrankoviću i hrankovljanima.Nastavite dijeliti našu stranicu i pozovite i ostale.Hvala Vam
Brzaci ciganske i memića rijeke pokretali su mnogobrojne vodenice koje su bile od životne važnosti za Hrankovljane. Poseban dar za Hrankovljane su mnogobrojni izvori najboljih voda: Lozanac u Salkićima, Studenac u Memićima, Alaginac, Zulfinac, Kruščica te Haganj i Bukva. A na njivama su hiljadnice, bunari i tunja.
Šumska visoravan je davala drva za ogrijev,ljeti bujnu vegetaciju za ispašu stoke kao i japiju za građenje objekata,a za ljetnih vrućina hladni i blagi povjetarac koji je činio poseban ugođaj Hrankovljanima.Sve ove Allahove blagodati prvi doseljenici su prepoznali te kasnije i drugima preporučivali.Možda je baš zbog Allahovih blagodati i ljubaznosti prvih doseljenika Hranković bio prepoznatljiv pa su ga počele naseljavati porodice iz najudaljenijih krajeva Bosne pa čak i Crne Gore.
Vrlo brzo su Hrankovljani postali kao domaćini po dočecima musafira.Nepisani kodeks je bio pravilo da je musafir kralj i ima sve počasti kad dođe u Hranković.
Godina kada su prvi doseljenici došli u Hranković nije zabilježena.Jedini izvori podataka se mogu isčitati na sada postojećim mezarskim nišanima.Osim sadašnja dva greblja u naselju postoje još dva neistražena greblja.Prvo na vrhu Muje Mujića tunje,a drugo u mramorju koje je sada u posjedu Brajke mehagića.Riječ mramorje me dugo navodila na pomisao da je taj šumarak bio mramorni,a znamo da se od mramora u većini slučajeva prave nišani.Temeljem prepričavanja starijih ljudi da se ustvrditi da je na ovim lokacijama moglo biti prvo naselje Hrankovljana.
Opravdanje ovoj tvrdnji može se naći u Micinom kraju pored Muhinog mostića gdje se nalazi mezarje koje je pripadalo prognanicima iz Kolašina a koje su Hrankovljani nazivali “Čelarima” jer su se bavili pčelarstvom. Kasnije su ti ljudi odselili a i danas žive u Krklijesima. Po raspitivanju što znači riječ “Krk-lijesi” poznavaoci turskog jezika objasnili su da je Krk broj četrdeset a upravo taj broj je označavao njihovu zajednicu od četrdeset stanovnika. Danas to naselje službeno se zove Gornja Osivica. Za sve Hrankovljane ne postoje čvrsti podaci odakle su se doselili ali za većinu od njih zna se…..
Nastavlja se…