Pripadnici našega džemata ili zavičaja, smatrali su se ljudi od Usore na južnom dijelu Hrankovića do Brezika na sjeveru te Redžićima i Begovićima u “Krklijesima”. Kad spominjemo Brezike, tamo je bio najveći izazov za moju generaciju.
Naime na padinama tako zvanih Bijelih Njiva, Sulejman Numanovića i Adem Memić (Kusin) imali su najbolje bostandžiluke koje sam ikada vidio. Jaaa koji je merak bio pogoditi vrijeme kada Sulejman zaspi ili kad nekud ode. Bostan sam, a mi u bostanu. Bile su slatke te lubenice, ali samo dok nas Sulejman ne bi otkrio a roditelji doznali. Kada je riječ o ovim zgodama sjetih se i Fejzinih trešanja i u našim vragolijama ujede zmija Redžu Sinanovoga. Kako su nam prije pričali da Hakije Salkića grožđe čuvaju prikaze noću, mi smo ustvrdili da Fejzine i tuđe trešnje čuvaju zmije…
Nastavlja se……