Podijelit ću priču s vama koja me danas haman rasplakala. U moru privrednika, dobrih ljudi, organizacija, svih onih sa iskrenih namjerama da pomognu ljudima, jedna scena me pogodila. U čitavom haosu prenošenja paketa sa hranom u holu opštine Vogošća ugledah gospodina koji sa kesicom u ruci gleda čekajući da ga neko primjeti. Bio je to stariji gospodin, vjerovatno u svojim kasnim 60tim ili ranim 70tim, skromno obučen. Prišao sam mu i upitao ga kako mu mogu pomoći. On mi je pružio onu kesicu, u kojoj se nalazilo mlijeko, šećer i riža i tihim glasom jedva razumno promumljao da je on toliko mogao odvojiti i da bi volio da je mogao više. Rasporedio sam to iz kesice i zastao jedno dobrih 3 minute razmišljajući o tom gospodinu. Hvala Vam ko god da ste, jer vratili ste mi apsolutnu vjeru u čovječanstvo.
“Samo, tuga je što nas samo nevolja ujedini, jer očito samo nevolja ovdje ne bira po talovima, nacionalnosti i ostalim podjelama. Kiša isto pada po svima nama!”
Autor: Arnej Misirlic