Izmjene Ustava moraju se rješavati u Parlamentu, a ne u bh. restoranima

Jedan od podnositelja apelacije u predmetu „Sejdić-Finci“ i predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci u intervjuu za Vijesti.ba govori o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, položaju Jevreja u našoj zemlji, te o (ne)provođenju odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strasburu.

VIJESTI.BA: Jevrejska zajednica u BiH, u saradnji sa Vijećem ministara BiH, osmu godinu obilježava 27. januar, Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Vaša poruka povodom obilježavanja ovog datuma?

FINCI: Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta obilježava se 27. januara, pošto je tog datuma 1945. godine oslobođen zloglasni koncentracioni logor Aušvic. Obilježavanjem Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta čuvamo sjećanje na prošlost i njegujemo tradiciju, jer ko nije spreman da se sjeti svoje prošlosti, teško da će imati budućnost. Poruka je svake godine ista – da se nikom i nigdje ne ponovi. Ipak, takve poruke su upućivane i ranije, ali se genocid, nakon Holokausta, desio u Ruandi, Kambodži i, nažalost, u BiH. Ako je istorija učiteljica života, mi smo zaista jako loši učenici.

Generalno, kakav je položaj Jevreja u BiH danas?

FINCI: Položaj Jevreja u BiH gotovo je isti kao položaj svih drugih građana u našoj zemlji. Svi bolujemo od iste bolesti, a to je da živimo u zemlji, koja je, nažalost, jedan od lidera po korupciji, zemlji u kojoj je, kako u šali kažu, lakše naći naftu nego posao, zemlji malih penzija, neredovnih plata… Teško je reći da Jevreji, samo zato što su Jevreji, imaju posebne probleme u ovoj zemlji.

VIJESTI.BA: Evropski sud za ljudska prava u Strasburu donio je 22. decembra 2009. godine odluku po Vašoj i tužbi Derve Sejdića. Više od četiri godine je prošlo, no bh. vlasti nisu našle rješenje za provođenje odluke. Da li ste mogli pretpostaviti da će proteći toliko vremena, a presuda neće biti provedena?

FINCI: Vrlo je čudno što je prošlo toliko vremena. Ova situacija nije nastala 2009. godine. Kada je BiH 2002. primljena u Vijeće Evrope, bili smo svjesni da moramo promijeniti državni Ustav i sve građane učiniti ravnopravnim. Nadalje, 2005. nam je Venecijanska komisija elaborirala ustavni položaj i objasnila da moramo napraviti izmjene, iako znaju da je to teško. Ponovo smo 2008. pred Evropom, potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, potpisali obavezu da ćemo u potpunosti primijeniti Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. A onda dolazi presuda od 2009. godine.

U posljednjih 12, a ne četiri godine, mi zavlačimo Evropu tumačeći naše specifičnosti, težak položaj, posljedice rata, međutim, istovremeno pokazujemo da ne zadovoljavamo ni osnovne demokratske uslove da bismo prišli EU i NATO-u. Uzalud ćemo se truditi da dokažemo da smo kulturno i civilizacijski zrela zemlja na početku 21. vijeka, kada nismo uradili ono što je 47 zemalja u Evropi uspjelo da uradi.

VIJESTI.BA: Ipak, jasno je da su se razgovori o presudi “Sejdić – Finci” pretvorili u rješavanje “hrvatskog pitanja”. Nakon posljednjeg sastanka lidera, rečeno je i da je presuda riješene u smislu uklanjanja diskriminatornog faktora u Ustavu BiH, no konačnog dogovora nema, pošto hrvatska strana konstantno diže ljestvicu…

FINCI: Danas se pojavila informacija o rješavanju srpskog, a sutra će već o rješavanju bošnjačkog pitanja…Jednostavno, određene političke stranke, koje se predstavljaju kao ekskluzivni predstavnici nekog od konstitutivnih naroda, odjednom traže garanciju da će upravo njihov kandidat biti izabran za člana Predsjedništva BiH. To nema mnogo veze sa normalnim demokratskim procedurama. Ono što je Sud u Strasburu tražio je ravnopravnost svih građana i mogućnost da se svi kandiduju, a ne da imaju svoju stolicu u Predsjedništvu. Sud nije odlučio da u Predsjedništvu BiH jedna stolica mora postojati za predstavnike ostalih, ali je zahtijevao mogućnost kandidovanja svih građana.

Kada se pravna stvar prevede na političke vode i kada se umjesto pravnog traži političko rješenje, vrlo ga je teško naći političkim sredstvima. Jedina sreća u našoj nesreći je to što nijedna od političkih stranaka u BiH nije rekla da ne treba provesti presudu.

VIJESTI.BA: Svi učesnici pregovora o rješavanju presude “Sejdić – Finci” snose odgovornost zbog njenog neprovođenja. Ipak, kao glavni krivac okarakterisan je lider HDZ BiH Dragan Čović, koji insistira na rješavanju hrvatskog pitanja kroz presudu, tražeći maksimalističke uslove. Možete li podržati ove konstatacije?

FINCI: Teško je reći da je samo jedan od njih kriv za neprovođenje presude. Ako se preostalih šest dogovori, vjerovatno ne bi bilo tako teško i sedmog nagovoriti da to podrži ili naći opciju kako to da uradi. Bliže sam teoriji da su svi podjednako krivi, zato što je uz implementaciju ove presude, svako htio da dobije nešto što samo njegovoj političkoj partiji ili njegovom narodu odgovara. U zemlji u kojoj pokušavamo imati tri ravnopravna konstitutivna naroda i građane, ipak, ne ide.

VIJESTI.BA: Pitanje presude “Sejdić – Finci” razmatrano je i u Parlamentu BiH. Smatrate li da najviše zakonodavno tijelo u državi može pronaći rješenje presude? Ima li kapacitete da se bavi ovim pitanjem, umjesto lidera vodećih političkih stranaka u BiH?

FINCI: Jasno je da samo državni Parlament može mijenjati Ustav, a da to ne mogu činiti lideri. Ta stvar se mora rješavati u Parlamentu, a ne po raznim evropskim gradovima i bh. restoranima.

Nažalost, naši parlamentarci glasaju svojim rukama, ali misle glavom svojih lidera. Boje se preuzeti odgovornost donošenja bilo kakve odluke bez prethodne saglasnosti njihovog šefa.

VIJESTI.BA: Brojni analitičari tvrde da se rješenje presude ne može postići uz posredovanje Evropske komisije, budući da je odluka Suda u Strasburu u nadležnosti Vijeća Evrope.

FINCI: Apsolutno se slažem sa tim navodima. Sud u Strasburu je organ Vijeća Evrope, a ne EU. Međutim, ne znam kakav je njihov međusobni dogovor.

VIJESTI.BA: Koliku odgovornost snosi međunarodna zajednica zbog neprovođenja odluke Suda u Strasburu?

FINCI: Međunarodna zajednica može sve da uradi, samo ne da promijeni Ustav BiH. Implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma predvidjela je da visoki predstavnik u BiH može učiniti sve, osim da promijeni državni Ustav. To moraju parlamentarci BiH.

Međunarodna zajednica možda je mogla na drugi način da nam pomogne, ali najveći krivci za sve ovo smo mi sami.