Iz sela je 1992. godine protjerano oko 1.100 stanovnika. Danas ih je tu oko 1.400. Imaju Dom kulture, prodavnicu, mjesnu kafanu. U područnoj školi je 140 učenika. Nastava se izvodi na bosanskom jeziku.
Ne čekajući na pomoć sa strane, povratnici su zasukali rukave i u selu počeli sami sebi praviti bolji život. Na preko stotinu dunuma nikli su uređeni zasadi maline, jagode i sibirske borovnice.
Uz plantažne zasade, prinosa oko 35 tona, još toliko će vrijedne ruke povratnika prikupiti šumskih plodova. Ni plasman Kameničani nisu prepustili slučaju. Formirali su zemljoradničku zadrugu, gdje je prijem plodova uredan, a isplata zagarantovana.
Zbog smanjene otkupne cijene mlijeka, muznih grla u selu je sve manje. Stočarstvo, koje je bilo u ekspanziji, proživljava teške dane.
Ipak, Kameničani se ne predaju. Bave se oni i proizvodnim zanatstvom. U maloj radionici Izudin Durmišević izrađuje sve od metala. Što oči vide, ruke izrade. Ali to nije dovoljno, pa se radi i na zemlji.
Svi putevi u selu su asfaltirani. Voda, struja i telefonija su odavno uređeni.
federalna.ba