HRANKOVIĆ ONLINE Korist za budućnost našeg HRANKOVIĆA
Do jučer aktualni ministar odbrane BiH sa svojim pomoćnicima najavio je nedavno veće angažiranje na uništavanju municije i naoružanja, tako da se u ovoj godini planira uništiti cijelih 2300 tona za razliku od „samo“ 900 tona koje je uništeno u 2014. godini. I tako već godinama. To je teret koji stane u približno 100 šlepera što čini transportnu kolonu od oko 10 KM ukoliko se žele zadovoljiti minimalni sigurnosni uvjeti. Radi usporedbe, autor ovih redaka je svjedok, a sigurno ih ima još hiljade, da je samo desetak sanduka municije koji mogu stati u putničko vozilo, bilo odsudno za odbranu linije i naseljenog mjesta čime je spašeno stotine života. Još prije petnaestak godina tadašnja Federalna vlada (u vrijeme Alijanse) prodala je izraelskim trgovcima jedan broj oklopnih borbenih vozila, a kanadskim nekoliko hiljada pušaka, koje su poslije završile na afričkom tržištu – ratištima Sudana i Nigerije. Koje li slučajnosti?!Proteklih mjeseci bili smo svjedoci kako je srpska politika u BiH onemogućila potpuno zakonitu prodaju municije Ukrajini, ne iz rezervi MO već iz naših preduzeća namjenske industrije u vrijednosti 20 – 30 mil. KM, a u perspektivi ko zna koliko još. To su obrazložili time kako ne treba isporučivati municiju u vrijeme sukoba (iako znamo da je ustvari intervenirala Moskva) što bi se moglo razumjeti, opravdati pa i podržati. Ali ,samo nekoliko sedmica poslije, naš ministar odbrane saopćava kako će iračkoj vladi i koalicionim snagama koje se bore protiv IS biti isporučeno (donirano) 500 tona naoružanja i vojne opreme. Nikome nije zasmetalo što se tamo vode znatno krvavije borbe nego u Ukrajni, što ni jedan od relevantnih svjetskih faktora ne radi da se tamo pokuša uspostaviti mir i što više niko ne zna koliko strana je uključeno u taj sukob i koja je ona „prava“. A sigurno je jedino da tamo ginu samo muslimani i da u tom ratu nema prave strane.
Da li je sada svijet drugačiji i pravedniji?
A zašto, koje i čije naoružanje uništava, dijeli i prodaje naše MO? Da se podsjetimo. Rat na prostoru BiH okončan je Dejtonskim mirovnim sporazumom. Skoro četiri godine Bošnjaci su krvarili boreći se za sopstveni opstanak i opstanak svoje domovine i tek onda kada je Armija RBiH ojačala i bila sposobna osloboditi svoju zemlju, uslijedila je međunarodna politička kampanja da se rat okonča mirovnim sporazumom. Među mnogim važnim pitanjima u to vrijeme, nametnut je i tzv. Program vojne stabilizacije koji je između ostalog imao za cilj da se izbalansiraju vojni kapaciteti BiH, Hrvatske i tzv. SR Jugoslavije. Tako je bosanska strana pored naoružanja koje je imala (uglavnom zarobljeno u toku rata uz ogromne žrtve) stekla pravo na uvoz do dogovorenog balansa. Dodatnu opremu isporučile su prijateljske, u najvećoj mjeri muslimanske zemlje, u prvoj godini mira. E sad, kada se već godinama naoružanje kontinuirano uništava pod isprikom da su municiji istekli vremenski rokovi sigurnog skladištenja (što je djelimično tačno), kada se poklanja ili budzašto prodaje, a da se istovremeno ne vrši zanavljanje u istoj količini ili zamjena efikasnijim, onda je potpuno jasno da je balans uspostavljen prije dvadesetak godina, definitivno i opasno narušen na štetu BiH, s tendencijom daljeg pogoršanja. Ako bi se kojim slučajem ovoj ocjeni dodalo stanje operativnosti (ispravnosti) raspoloživog naoružanja i vojne opreme, onda bi slika bila još sumornija. A iz pripadajućih budžetskih sredstava MO (što je javno poznata informacija) vrlo lahko je vidljivo da su sredstva za održavanje nedostatna.
Trebamo se dalje podsjetiti kako je naša zemlja i ARBiH za svo vrijeme agresije i potpune blokade granica od strane Srbije i Hrvatske, bila pod embargom na uvoz naoružanja nametnutim od strane Vijeća sigurnosti UN i kako ni jednog metka nismo mogli nabaviti. Ko to garantira da se u nekim sličnim okolnostima ta situacija ne može ponoviti. Sjetimo se ovdje izjave rahmetli predsjednika A. Izetbegovića kada je došao iz Dejtona. Približno: „Bolji mir od ovoga u ovakvom svijetu nije se mogao postići“. A da li je ovaj svijet sada drugačiji i pravedniji? Također se sjećamo koliko smo optuživali i proklinjali komunističko rukovodstvo SR BiH koje je pred višestranačke izbore i već isplaniranu agresiju, naoružanje TO BiH povjerilo na „čuvanje“ JNA, a koja će ga kasnije upotrijebiti protiv BiH. Nemaju li ove dvije pojave u konačnici isti ili sličan učinak?
Vukovi, vuci, vučići
A kakav je to svijet danas? U ovome času u svijetu ima previše žarišta i strateški važnih ciljeva i interesa velikih sila da je pitanje Bosne pa i Balkana na samom dnu ljestvice prioriteta. Ratovima, tinjajućim i manjim sukobima, trenutno je zahvaćeno područje dva puta veće od evropskog kontinenta i širi se iz dana u dan. Ukoliko se otvore veći sukobi, a što se nikako ne smije isključiti, neće biti „vanjskih regulatora“ na Balkanu. A kada nema mace onda miševi kolo vode. Tako je makar bilo u dva svjetska rata. Šešelj (glasnogovornik velikosrpske politike) je javno u haškoj sudnici poručio Bošnjacima („odbeglim Srbima“) „šta ćete bre kad vam ode NATO, ko će onda da vas brani?“
