Najsmješnija i najčudnija prezimena u Hercegovini

“Mirko Raguz uzeo Miru Zaguz. Ima li tu kakvih smetnji?”

Prezimena Ćuk, Zec, Zvijer, Zlikovac, Likokur, Golub, Golo, Grebo, Oroz, Bitanga, Pelikan, Pištalo, Palikuća, Popara, Rikalo, Šutalo, Tupanjac, Trutina, Toljaga, Divljan, Derikučka, Vreća, Motika, Mutilović, Čutura, Prdavac, Palikuća, Krtolica, Kukolj, Kokot, Koljibaba, Koljivrat… samo su neka u dugačkom nizu neobičnih porodičnih obilježja nastalih u Bosni tokom austrougarske vlasti na razmeđi 19. i 20. vijeka.

U Hercegovini ih je najviše. Nekoliko stotina po svemu neobičnih prezimena stalna su inspiracija šaljivdžijama. I kada su davana činjeno je to na šaljiv, posprdan način. Čitave familije nose i dan-danas pečat prkosa vlastima

Austrougarske, koja je na anektirane prostore htjela da uvede svoj, „evropejski“ duh.

Legendarni satiričar iz Nevesinja Milorad Čokorilo među prvima je ukazao sugrađanima da imaju toliko smiješna i šaljiva prezimena da se o njima može napisati knjiga. A zaista ih je mnogo, poput Budalica, Bubalo, Burilo, Bjeloglav i Brašnoglav, Bedevija, Čečerina, Guzina, Grizlo… Raspoređujući dužnosti, Čokorilo je zasmijavao sugrađane čijim prezimenima je posvetio čitavo poglavlje svoje knjige „Može i ovako“.

Samo u najjužnijoj regiji RS bi se tako moglo desiti da načelnik općine bude Lažetić, a zamjenici Mutilović i Dangubić, da policijom komanduje Batinić, a javni red kontroliše Remetić, dok narod prilaže žalbe i molbe kod Slijepčevića, da poslove blagajnika obavlja Manjak, a za odbranu i zaštitu bude zadužen Kukavica…

Pomenuti humorista je predlagao da za direktora pilane u njegovom kraju treba postaviti Bukvića, a za šumara Drvendžiju. Po njemu, upravom puteva bi trebao da diriguje Okuka, a mjesto prvog čovjeka lokalnog vodovoda zaslužuje Suša. I zdravstvo je pokriveno. Glavni hirurg je Parović, a asistira mu Buconjić. Specijalisti za uvo, grlo i nos su Nosović, Šmrkić, Gluvović i Bjelogrlić, internista je Grčić, a očni ljekari Škiljević i Ćorić. Ortoped je Kostić, a glavni ginekolozi Kuljić i Babić.

Kako se u Nevesinju uvijek dobro jelo, smatrao je da ne bi bilo loše da se otvori i narodna kuhinja u kojoj bi radili Krtolica, Salatić, Koprivica, Skorup, Supić, Biberović i Kašiković. Za meteorologe je predlagao Prorokovića i Gatala, koji bi blagovremeno obavještavali građane preko radija na čijem čelu bi trebalo da bude Tepavčević, sa spikerima Tepurićem i Vikalom. Za međunacionalne odnose sa Bošnjacima bio bi zadužen Pašajlić, a sa Hrvatima Papić. „Zalagao“ se za samo jednu partiju, čiji bi lider bio Šarenac.

Kažu da hercegovačka prezimena prave velike probleme matičarima prilikom vjenčanja. Priča se da je pop venčavajući dvoje negdje u Hercegovini upitao:

“Mirko Raguz uzeo Miru Zaguz. Ima li tu kakvih smetnji?”

“Nema.”

“E, pa kad nema, onda vjenčavaju se rab Božji… i raba Božja… Srećno vam bilo.”

Po Hercegovini ima i prezimena čiji je korijen izveden od imena kakve životinje. Vučjih je najviše (Vuković, Vukić, Vukajlović, Vukoje, Vukanović..). Ima i zečjih (Zečević, Zečić, Zekić, Zeković), ali i srnećih i medvjeđih. U brdima kod Trebinja postoji selo Miš i u njemu prezime Miš.

“Bili smo najvišnje stočari, pa su brojna stočarska prezimena, najviše je govedarskih i kozjih: Govedarica, Rogač, Kravić, Junac, Kravljača, Volić, Teletina, Kozjak, Kozić, Jaredić… Bog me ubio ako se kod nas neko ne bi prezivo i Simentalac da se za tu vrstu govečeta prije znalo. Nije se, srećom, znalo ni za merino ovcu, pa se niko ne preziva ni Merinac. Ali, zato ima prezime Pramenko”, veli Šćepan Aleksić, publicista iz Bileće.