Nova dva imena u reprezentaciji BiH!

Intervju je davno završio. “Pod lipom”, na Baščaršiji, bilo je vrlo prometno, posebno oko našeg stola. Meta mnogih znatiželjnih pogleda bio je Safet Sušić. Izbornik Bosne i Hercegovine na dva je koraka od prvog plasmana svoje države na Svjetsko prvenstvo, trebalo bi samo pobijediti Lihtenštajn i Litvu.

A, to nije nemoguća misija. Kada ne bih poznavao Sušića, očekivao bih jedno euforično, nazdravičarsko raspoloženje. Ali, on je miran, u svojim mislima, pa je suzdržano dočekao i moju zdravicu: Za četvrtfinale u Brazilu?

– Samo da se vidimo u Brazilu, to bi već bila velika stvar!

I Safetu Sušiću se, kao i Igoru Štimcu, zalomila velika nevolja.

Kao što je Hrvatska izgubila u Maksimiru od Škotske, tako je BiH u Zenici poražena od Slovačke. Dva neshvatljiva kiksa nakon velikih rezultatskih serija, dva poraza koja su ugrozila i hrvatski i bosanski plasman na Svjetsko prvenstvo?

– Ne bojim se za Hrvatsku, imate vrlo iskusnu momčad. Prije uzvratne utakmice sa Slovačkom i ja sam se uhvatio u razmišljanju da možemo pasti u baraž, najmanje bih želio Hrvatsku. Sada razmišljam ovako: ako ne možemo pobijediti Lihtenštajn i Litvu, ne trebamo ni ići u Brazil. A što se tiče kikseva, morali su se dogoditi. Znam da Hrvatska nije podcijenila Škote, a mi smo mogli naučiti nešto iz vašeg poraza. Ali, od toga ne možeš pobjeći, čim nismo zabili gol u prvom poluvremenu, znao sam da će biti belaja. Možda sam pogriješio kada sam sastavio momčad od znalaca koji žele igrati, ali ne i trčati.

Ipak, niste spokojni, Litva nije bezazlen suparnik?

– Više me brinu Grci i njihove podzemne igre. Znam da neće sjediti prekriženih ruku, prevrnut će nebo i zemlju da motiviraju našeg suparnika. Ali, možda nama Slovaci naprave uslugu, imaju novog izbornika kojemu je svaki rezultat važan i Grčka bi se mogla spotaknuti. I taj grčki niz od 1-0 mora jednom stati.

Kakav scenarij predviđate do kraja kvalifikacija?

– Mi ne ovisimo ni o kome, sami o sebi. Lihtenštajnu ćemo zabiti tri, četiri gola, a u zadnjoj utakmici u Litvi pratit će nas deset tisuća navijača. Ako uz tako kvalitetnu momčad i takvu publiku ne možemo dobiti utakmicu, nije nam ni mjesto u Brazilu. Iako, nije nam ta utakmica biti ili ne biti, ako i posrnemo, ostaje nam baraž. A i nakon dramatične pobjede u Slovačkoj povjerovao sam da je Bog s nama…

Takvu utakmicu Hrvatska je dobila u Walesu, u finišu se izvukla iz rezultatskog ponora, kao i Bosna u Slovačkoj. Imali smo sličan put…

– Hrvatska je imala teži put jer Belgija je vrlo, vrlo kvalitetna momčad koja će vjerojatno osvojiti najviše bodova u kvalifikacijama. Belgija i Švicarska dvije su reprezentacije o kojima se puno ne priča, ali su momčadi najviše klase.

I Bosna je jedna od boljih europskih reprezentacija?

– Nije od najboljih, ali da spada u gornji europski dom, to je sigurno. Naš hendikep je to što nemamo klupu. Imamo odličnih jedanaest, ali je klupa neusporedivo lošija. Kad se pojavi novi igrač, kao da nas je sunce ogrijalo. Poput Hajrovića ili Kolašinca koji bi napokon trebao dobiti pravo nastupa. Imamo mali izbor igrača…

Zaista vas mali korak dijeli od plasmana na SP, vjerojatno već razmišljate što vas tamo čeka? Kada se Štimac tek kandidirao za hrvatskog izbornika, rekao je: Ako odemo u Brazil, borit ćemo se za naslov svjetskog prvaka!

Od vas ne očekujem takve riječi, ali cilj ste sigurno zacrtali?

– Nadam se da smo otišli. U Brazil ne idemo učiti, idemo pokazati što znamo i možemo. No, kako možete razmišljati o velikim stvarima ako će vas strpati u treći i četvrti jakosni šešir. U startu su ti za vratom dvije velike reprezentacije, koje bolje kotiraju od tebe. Ne, takva obećanja ne mogu dati…

Safet Sušić je igrao pod ravnanjem Miljana Miljanića, Tomislava Ivića i Ivice Osima. Naslijedio je Ćiru Blaževića.

Koji je trener ostavio najdublji dojam?

– Ćiru poštujem, iako me nikad nije trenirao, znam da je bio veliki stručnjak, nije mala stvar biti s Hrvatskom treći na svijetu. Malo je trenera kojima je to uspjelo. Miljanića sam izuzetno cijenio, Ivicu Osima također. Dvije godine sam radio s Ivićem u Paris St. Germaineu i on je bio svjetski top-trener. On mi je produljio karijeru, sa 32 godine sam kod njega trenirao više nego ikad, zahvaljujući njegovim metodama potpisao sam još jedan ugovor u godinama kad predsjednici nerado nude ugovor. Možda sam kod Ivića igrao i najbolji nogomet u karijeri, zarazio me svojom energijom. Nekad nas je čak nervirao svojom perfekcijom. Da mi je bio trener na početku karijere, tko zna gdje bi mi bio kraj…

I ovako je osamdesetih godina bio jedan od najboljih igrača na svijetu.

– Radio sam i sa “Švabom”, a kada govorim o karijeri, ne smijem izostaviti ni Fuada Muzurovića koji mi je bio prvi trener. Od francuskih trenera, pamtim Gerarda Houllierea. Bilo je velikih utakmica, ali zapamtio sam ga po činjenici da je, kada bi momčad slabo igrala, krivnju uvijek prebacio na igrače, nikad nije rekao – pogriješio sam, ja sam kriv.

Spomenuo sam još jednom Ćiru, no Sušiću ta tema očito nije prirasla srcu:

– Ne bih o Ćiri! Ako ova reprezentacija ode na Svjetsko prvenstvo, spreman sam sa svima koji su je stvarali podijeliti zasluge. Svatko tko je pridonio našem uspjehu ima pravo na svoj dio slave. Normalno je da ima Ćirinih tragova i u ovoj momčadi. A o Ćiri treneru govori naslov prvaka s Dinamom, trenirao je u Francuskoj, Švicarskoj, Grčkoj i bio treći na svijetu, to su svjetski vrijedne reference.

U Splitu ste gledali Tina Sušića. Je li nećak kandidat za reprezentaciju?

– Normalno je da je standardni igrač Hajduka kandidat za reprezentaciju. I Vršajević također, i on je blizu udarne postave. Tinu su vrata otvorena, igrat će već protiv Argentine u St. Louisu.

Ali, neće Tino Sušić biti jedini debitant, Sušić je stidljivo objavio “krađu” jednog hrvatskog igrača.

– Zoran Kvržić iz Rijeke je vrlo zanimljiv igrač, znam da ima bosansku putovnicu i učinit ćemo sve da ga dovedemo. Doći ću na prvu njegovu utakmicu, vjerojatno u Zagreb.

Debi u reprezentaciji u St. Louisu protiv Lea Messija, to se još događa samo u snovima. Kakva nagrada jednom od Hrvata zaboravljenom talentu.

– Ta utakmica dolazi u obzir ako ne igramo baraž. U St. Louisu živi stotinu tisuća Bosanaca, očekuje se da će stadion za 70.000 ljudi biti pun. Mi smo svima zanimljiva reprezentacija ponajviše zbog publike, Bosna napuni stadion. Kada smo igrali u Švicarskoj protiv Brazila, od 20.000 ljudi, devetnaest “hiljada” je bilo naših.