Novi talas antivladinih protesta bukti u Turskoj. Novi neredi širom zemlje su se razbuktali nakon što je prije nekoliko dana u sukobima s policijom poginuo 22-godišnji demonstrant. On je šesta smrtno stradala osoba u sukobima koji bjesne od maja širom Turske.
Turski premijer Recep Tayyip Erdogan izjavio je kako je spreman i umrijeti kako bi odbranio demokratiju te je ponovo prozvao opoziciju da potpiruje proteste.
Gnjev naroda dodatno je potpalila činjenica da je turska policija lagala o uzroku smrti 22-godišnjaka koji je preminuo prije nekoliko dana – naveli su kako je pao sa zgrade s koje su demonstranti gađali policiju kamenjem. No, obdukcijski nalaz je potvrdio kako ta priča “ne drži vodu” – na tijelu nije bilo fraktura koje bi ukazivale na pad sa zgrade, a mladić je preminuo od posljedica udarca u glavu. Očevici tvrde kako mu je u glavu doletjela limenka policijskog suzavca.
Na hiljade demonstranata izašle su opet na ulice najvećih gradova, Ankare, Istanbula, Izmira… Gnjev naroda plamti još od maja ove godine, kad je povod antivladinim protestima bilo uništenje istanbulskog parka Gezi, a svako malo se vatru iznova razbukta novim iskrama.
Policija je opet obračunava s demonstrantima vodenim topovima, suzavcima i gumenim mecima. Demonstranti ne ostaju dužni – uzvraćaju kamenjem i paljenjem kontejnera. Na ulicama je opet ratno stanje, na hiljade ljudi su ozlijeđene u neredima.
Narodu je dosta i sve je više onih koji se protive politici premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji se trudi ograničiti ljudska prava i slobode, te provoditi cenzuru.
Cenzura je u punom zamahu i po pitanju izvještavanja o stvarnom stanju u Turskoj – Erdogan se pobrinuo da turski mediji ne izvještavaju o protestima pa se tako na državnoj televiziji u jeku krvavih demonstracija može pratiti priloge o novim velebnim građevinama koje se sprema izgraditi u Istanbulu, poput 60 miliona dolara vrijednog projekta Staklene džamije. Dok mnogi nemaju za kruh, novac se baca na nikome potrebne skupocjene investicije.
Vijesti o stvarnom stanju u Turskoj do ostatka svijeta dopiru “na kapaljku” prvenstveno zahvaljujući društvenim mrežama i pojedinim stranim izvjestiteljima koji nisu podložni cenzuri.
Oni koji nisu lojalni režimu u Turskoj završavaju iza rešetaka i ostaju bez posla. Među njima su i mnogi visokoobrazovani ljudi – liječnici, advokati, vojni generali, naučnici, profesori, novinari…
Oko 300 ljudi je dobilo doživotne zatvorske kazne pod optužbom da su pokušali organizirati državni udar protiv Erdogana. Na dan izricanja presude, turski parlamentarac i novinar Mustafa Balbay, koji je osuđen na gotovo 35 godina zatvora,poručio je: “Jesen će biti vruća!”.