Pismo Erdoganu, predsjedniku Republike Turske

Dragi predsjedniče,

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Možda ovaj pokušaj izgleda neozbiljan i smiješan, ali ovo mi je trenutno, nakon dove Uzvišenom Allahu, izgleda jedino preostalo da učinim. Nadam se da će čitaoci ovog pisma aminati na dovu da Allah pomogne i sačuva istinske vjernike iz našeg naroda, koji ljubomorno čuvaju svoju vjeru islam i ne prodaju svoju dušu za jeftine pare, pozicije i zadovoljstvo onih koji su četiri godine gledali kako se zemlja bosanska natapa krvlju nedužnih muslimana.

”Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim…” (Jusuf 86)

Ovaj ajet spominjem samo kako bih podsjetio da vjernik svoju pravu bol jada samo Allahu, kao što su to činili Njegovi istinski robovi na čelu sa poslanicima i vjerovjesnicima. Međutim, ovo je vid napomene Vama, predsjedniče, da postoji dio muslimanskog ummeta za koji će sigurno neko odgovarati, na Sudnjem danu, zbog patnji koje proživljavaju i kroz koje prolaze.

Predsjedniče, nismo zaboravili Vaše obećanje da ćete brinuti o Sarajevu kao što brinete i o Istanbulu. Svojim dolaskom na vlast Republike Turske, donijeli ste nadu bošnjačkom narodu da više nije usamljen niti odbačen. Oči su nam se ispunile suzama radosnicama kada smo vidjeli kako, uz Allahovu pomoć, vraćate ponos muslimankama Turske, kako otvarate škole Kur’ana Časnog i kako ulemi dajete mjesto koje i zaslužuje. Rekli smo sebi da je ovo možda kraj sistematskog ponižavanja i omalovažavanja bošnjačkog naroda. Vijesti o Vama su se širile Bosnom i narod Vam je, makar simbolično, dao titulu sultana, koju vi naravno niste tražili.

Predsjedniče, ovih dana bošnjački narod ponovo prolazi kroz torture zlikovaca koji su ’92 g. imali namjeru da sa lica zemlje zbrišu muslimanski živalj sa ovih prostora. Više i sami ne znamo koji put po redu proživljavamo scenarij zastrašivanja, privođenja i maltretiranja.

Nakon smrti predsjednika Alije Izetbegovića, rahimehullah, mi nažalost više nemamo istinskog lidera koji brani interese muslimana u našoj domovini. Više mi se i gadi slušati ili gledati pojedina lica, koja su u ime nas sebi priskrbili raznorazne privilegije, a svoj narod i njegove interese zarad toga žrtvovali.

Predsjedniče, dok ovo pišem, djelimično sam slobodan, ali ne znam šta naredno jutro donosi. Odrastao sam bez oca, pa se često pitam da li će to biti i sudbina moje djece?!

Ovih dana u tkz. Republici srpskoj hapse se mnogi Bošnjaci pod optužbom da su pritajene ”vehabije” koje prijete terorističkim napadima. Mnogi od tih uhapšenih mladića čak ni primarne islamske dužnosti ne obavljaju, međutim, uopće nije čudno što ih hapse jer ih maltretiraju isti oni koji su i ’92 hapsili i ubijali Bošnjake koji također nisu imali mnogo veze sa prakticiranjem islamskih propisa, samo što su ih tada zvali poturicama ili fundamentalistima a danas evo ”vehabijama”. Ne čude nas predsjedniče oni koji opet Bošnjake hapse već nas čudi ćutanje onih koji su se stavili na čelo ove države da je vode i da štite interese Bošnjaka i zajedničkog im dini islama. Ne samo da nas ne štite, već svojim kukavičkim izjavama (in)direktno amnestiraju one koji opet maltretiraju Bošnjake i (ne)svjesno Bošnjacima tovare breme navodnog terorizma i to onog ”islamskog”, zamislite samo predsjedniče!

Mi ćemo, predsjedniče, ipak ostati na braniku svoje vjere ma šta da se desi, jer mi smo Bošnjaci, a Bošnjaci su uvijek imali čestitih sinova i kćeri koji su znali stati u odbranu dina i domovine.

Naš moto je: „O vjernici, ako pomognete Allaha, i On će vas pomoći i vaša stopala učvrstiti.” (Muhammed, 7)

Šta god da se desi, o nama će, jednog dana, uz Allahovu pomoć, historija govoriti.

I za kraj predsjedniče, u ime Allaha bi Vas zamolili da političarima pa i pojedinim vjerskim liderima koji formalno predstavljaju nas Bošnjake muslimane, održite lekciju iz ponosa i časti, onako kako Vi to i umijete, te im ukažete na činjenicu da kukavičluk i poltronizam nisu i ne smiju biti osobine muslimana vjernika već da su to svojstva po kojima u svakom vremenu i na svakom mjestu prepoznajemo munafika i izdajnika…

Vama upućujemo iskrene selame i dove da Vam Allah pomogne u onome s čime je On Uzvišeni zadovoljan.

(Piše: Muhamed Ikanović / minber.ba)