Postavke o Kurban Bajramu !

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Načelne, općenite postavke o kurbanu prilično se poznaju, obično se i ponove pred Kurban Bajram uz hutbe i prigodne vazove. Tada se najčešće citiraju prigodni ajeti iz Kur'ani kerima i hadisi Allahovog Poslanika (savs). Inače kurban je vadžib koji je prilično dobro prihvaćen u vjerskom životu našeg naroda. Interesantno je to da je on široko prihvaćen i kod onog našeg svijeta koji inače zanemaruje druge obaveze koje su farz (npr. namaz). No jedna stvar koja je prisutna je ta da zbog nedostatka PRAKTIČNIH, DETALJNIH, I KONKRETNIH uputstava vlada prilično veliko šarenilo običaja kada su u pitanju vrijeme, mjesto i način klanja, dijeljenje, itd., od dozvoljenih koji nisu u suprotnosti sa vjerskim propisima, do šerijatski nedozvoljenih pojava.

Uloga ovog podsjednika je upravo ta da čitaocau da upravo takvu vrstu uputstva. Pored napomene propisa o kurbanu ovaj podsjetnik sadrži razna «tehnička» uputstva kao i one običaje koji su tradicionalno bili prisutni u Sarajevu a koji ne odudaraju od šerijata, te neke malo poznate propise vezane za kurban. Na kraju se nalazi jedan mali dodatak sa zanimljivim crticama o ovoj temi.

«A stoku smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane; a kada padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili…»

«Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.»

Kur'an: XXXII (36, 37)

1. OPĆENITO O KURBANU

1.1. USLOVI KURBANA

Klanje kurbana nije farz nego je vadžib. Sljedstveno tome, kao što će se iz daljnjeg i vidjeti postoje uslovi za obavljanje ove obaveze kao i to kada je on obaveza a kada spada obaveza za izvršenje ovog vadžiba. Osnovni uslov je materijalna mogućnost. Ovdje treba biti veoma oprezan pri određivanju toga da li je neko u mogućnosti ili ne. Onaj ko ne kolje kurban zbog trenutne nemogućnosti, a u toku godine je trošio novac na razne luksuze i višak standarda, ne spada u kategoriju onih koji su oslobođeni obaveza klanja kurbana.

Za kurban se može zaklati: ovca, govedo, deva, koza te druge domaće životinje preživari. Ovda mora biti starija od 6 mjeseci, a govedo od 2 godine. Jedno govedo se računa kao 7 brava (ovaca), pa se sedam (ili manje) osoba može udružiti za jedno govedo kao kurbana, pri čemu se za svaku od njih uzima da je zaklala kurbana.

Kurban mora biti cio, zdrav, da nema fizičkih mana i oštećenja ili da nije vidljivo bolestan.

Kurban se kolje u vrijeme Hadžskog ili Kurban Bajrama i to od završetka Bajram namaza, prvi dan Bajrama tj. 10. Zul-Hidždžeta, do trećeg dana Bajrama 12. Zul-Hidždžeta do ikindije namaza. Samo je ovo kurban, za razliku od svih drugih klanja koje narod naziva kurbanom, kao kurban za sadaku, neku želju, za neku svečanost, hadžet i slično. Ove nafile jesu kurbani (kurban znači žrtva), ali pravi je samo kurban onaj koji se zakolje na kurban bajram.

Lijepo bi bilo da onaj koji kolje kurbana bude pod abdestom. Najbolje bi bilo da je ta osoba i vlasnik tj. onaj čiji se kurban i kolje ali to nije obavezno, te samu tehniku klanja može obaviti i drugo lice.

1.2. KLANJE KURBANA

Onaj ko kolje trebao bi biti pod abdestom. Kurban se vodi do mjesta klanja sa bar 3 tekbira:

«ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER;

LA ILLAHE ILELLAHU VALLAHU EKBER;
ALLAHU EKBER VE LILLAHIL-HAMD!»

Iz poštovanja bi bilo lijepo ovnu na tome putu prebaciti preko glave peškir ili slično umjesto poveza očiju. Ovan se potom položi na zemlju lijevom stranom tijela okrenuvši ga prema Kibli. Pri tome mu se veže donja zadnja noga (tj. ona koja je na zemlji), među prednje dvije tako da mu gornja zadnja noga ostane slobodna. Ovaj položaj je anatomski najpravilniji jer trzanjem te slobodne noge, kao kompenzaciji bolu, ovan prije izbaci krv i ugine.

Pred samo klanje prouči se dova, kako se to u narodu kaže «na nož»:

E'uzu bi-llahi mine-ššejtani-radžim!

Bismi-llahi-rrahmani-rrahim!

Allahuekber!

«Vedždžehtu vedžhije lillezi fetaressemavati

vel erda hanifen ve ma ene minel muškrikin.

Bismi-llahi, Allahu ekber. Allahume haza minke ve

leke. Inne salati ve nusuki ve mehjaje ve memati li-llahi rabbi-l-‘alemin. La šerike leh ve bi zalike umirtu

ve ene evvelu-l-muslimin. Allahumme tekabbel

minni…. (ime i očevo ime onoga kome se kolje

kurban) kema tekabbelte min Ibrahime halilike ve

Muhammedin ‘alejhi-ssalatu ve-sselami!.»

Iza ovoga se prouči još jedan tekbir kao prilikom dovođenja kurbana i ovan se prekolje jednim potezom oštrog noža izgovarajući glasno ili poluglasno (ne u sebi):

«BISMILLAHI, ALLAHU EKBER!»

Pošto se ovan zakolje, prouče se još tri tekbira, ovaj put mogu i u sebi, i sure Kevser-(inaeatajna). Obrada ovna se ne započinje prije nego se uvjeri da je životinja umrla i prestala isticati krv. Kurbana se ne smije ubiti na neki drugi način osim klanjem, jer kao takav ne bi bio primljen, pogotovu tehnikom «pikovanja « sada raširenoj u savremenoj industriji mesa gdje se ubodima moždine vrši usmrćivanje stoke.

Umjesto spomenute dove također bi se mogla proučiti sura Kevser:

«BISMILLAHI-RRAHMANI-RRAHIM

INNA E'ATAJNAKE-L-KEVSER.

FESSALI LI RABBIKE VENHAR.

INNE ŠANIEKE HUVE-L-EBTER.»

1.3. KURBAN NAMAZ

Pored ovoga postoji i nafila namaz poznat kao Kurban namaz. Radi se o nafili; al nasut (neobaveznoj ali dozvoljenoj i lijepoj stvari). Vjerovatno je ovo pitanje riješeno od prijašnje uleme fetvom. Namaz se sastoji od dva rekata, i klanja se od momenta klanja dok je ovan još živ i dok ne ugine. Iskustvo je pokazalo da se vrijeme klanjanja i vrijeme umiranja kurbana upravo nekako poklapaju.

Umjesto nijeta prouče se tri tekbira i dizanjem ruku uz Allahu Ekber počinje prvi rekat. Kao i u svakom drugom namazu uče se Subhaneke, Euzu-Bismila, Fatiha i ajet:

KUL INNE SALATI VE NUSUKI VE MAHJAJAJE VE

MEMATI LI-LLAHI RABBI-L-‘ALEMIN. LA ŠERIKE

LEHU VE BI ZALIKE UMIRTU VE ENE EVVELUL-L-MUSLIMIN!

Ruknovi su kao i kod ostalih namaza a na drugom rekatu poslije Fatihe se uči sure Kevser. Nakon predaje selama se opet uče tri tekbira. Također se i na obadva rekata može učiti sure Kevser.

Obično žene klanjaju posebno ako je njihov kurban. One mogu i nijet činiti ako im je izvođač klanja nepouzdan u dovi.

1.4. PODJELA KURBANSKOG MESA

Podjela, tj. utrošak mesa od kurbana ponekad poprima nepotrebnu polemiku. Hadis Muhammeda (savs) nam lijepo poručuje da meso podjelimo na tri dijela: 1/3 siromašnim; 1/3 rodbini i prijateljima (u šta po mome mišljenju spadaju i komšije) i 1/3 zadržimo u svojoj kući. Sa malo truda i osmišljenosti ovo je realtivno lahko riješiti. Kućama sa više članova porodice, siromašnim odrediti veći dio, a onima koji su klali kurban bez obzira što imaju treba kao gestu poslati manje.

Djeljenje je svojevrstan «ispit» svakoga od nas, gdje mi pokazujemo koliko u stvarnosti poznajemo situacije naših najbližih koji nas okružuju, rodbine, prijatelja i komšija.

A poznato nam je iz mektebskih dana da smo kao muslimani dužni da vodimo brigu i o njima.

Urbanizam i potrebe I. Z. su odnijeli klanje i podjelu kurbanskog mesa u medresu i slične prostore i namjene, daleko od očiju onoga za koga se kolje. To je uredu što se tiče koristi i sevaba. Ali bi ipak trebalo nastojati zadržati tradiciju klanja kurbana po avlijama i baščama, prije svega iz vaspitnih razloga. Posebno za porodice sa djecom bi bilo veoma poželjno da kolju na «tradicionalan» način, te da najmlađe angažuju ovisno o dobu na sitnim poslovima oko klanja i djeljenja kurbana.

Ovdje bih još da napomenem da se kurbanska kožica ne smije prodati, jer takav nema kurbana, te da se kasapin ili mesar koji učestvuje ili pomaže klanju ne smije platiti kurbanskim mesom, što ne znači da mu se ne smije dati kurban kao i svakome drugom.

1.5. KURBAN ZA UMRLOG

Kurban se može klati i za umrle osobe. Neke su hajrat sahibije u vakufnamama za hajrate koje su ostavljali oporučivali da im se kolje kurban iz njihovog vakufa. Tako se i u Sarajevu svake godine kolju kurbani Gazi Husrev-begu. Ovi kurbani koji se obično pažljivo biraju znaju biti po nekoliko dana u haremu Begove džamije, gdje bi se svijet divio njihovoj ljepoti.

Kod ovog kurbana, postupak je isti kao kod redovnog klanja s tim što se uči «akika» dova.

Ako se kurban za umrlog kolje po oporuci umrlog iz njegovih sredstava, ili bez oporuke po odluci nasljednika a iz njegovih i sredstava takav kurban se cijeli djeli i onaj koji izvršava oporuku odnosno odluku nasljednika ne uzima dio kurbana sebi, odnosno kući koja umrlom kolje kurban.

Ako pak neko kolje kurban umrlom a od svojih ličnih sredstava takav kurban podliježe podjeli 1/3: 1/3:1/3 kao da ga je klao i za sebe.

O klanju kurbana na hadždžu ovdje nećemo govoriti. Ovo pitanje tretiraju uputstva o obavljanju hadždža.

2. VANBAJRAMSKI KURBAN

2.1. AKIKA DOVA

Postupak je isti kao i kod prvog opisa s tim što se umjesto pomenute dove uči sljedeća dova:

Euzu bi-llahi mine-ššejtani-rradžim

Bismillahi-rrahmani-rrahim

Allahumme hazihi ‘akikatu (fulani-bni fulanin) demuha bi demihi

ve lahmuha bi lahmihi ve ‘azmuha bi ‘azmihi ve džilduha bi džildihi ve

ša'ruha bi ša'rihi fidaen (li-bni fulani-bni fulanin tj. ime i očevo ime onoga

kome je kurban namijenjen) mine-nnar.

Subhane Rabbike Rabbi-l-‘izzeti ‘amma jesifune

ve selamun ale-l-murseline velhamdu li-Llahi Rabbi-l-alemin,…

Ranije je rečeno da je kurban samo ono što se zakolje u vrijeme Kurban Bajrama. Međutim postoji klanje «kurbana» i van Bajrama. To se u narodu zove kurban mada ima karakter sadake, te ćemo ih i mi ovdje nazivati kurbanima što nadamo se neće izazvati zabunu kod čitaoca. To su kurbani hadžet tj. iz potrebe, namjenski, zatim kurban nezr, te neki drugi nastali kao običaj (temelji kuće, rađanje djeteta, teški teret i sl.).

2.2. HADŽET KURBAN

Osnovica za hadžet kurba je preporuka Muhammeda (savs) da se prilikom nadijevanja imena djetetu sedmi dan po njegovom rođenju zakolje kurban.

Hadžet kurban se kolje isključivo na neku tešku situaciju onoga koji se odluči na ovaj vid sadake… To je obično teška bolest u kući, nepravedno uhapšeni član porodice, želja da se neko vrati iz zarobljeništva i slično. Kurban se kolje u ime Allaha dž.š. i pokloni Mihammed a.s. i nanijeti na određeni mured (želju).

Pri klanju se uči «kika» dova a kolje se kao i redovni kurban. U akika dovi se pri pomenu imena pomene i nijet tj. želja. Meso i koža se u potpunosti podijele siromašnima odnosno onima koji podpadaju pod kategoriju primalaca zekata i sadakai-fitra.

Nepotrebno je napominjati da hadžet kurban ne može imati nijet želje protivne Allahovim dž.š. propisima.

2.3. OSTALI VANBAJRAMSKI KURBANI

Postoji i tzv. zavjetni-nezir Kurban koji se kolje nakon nekog rješenja. Ali tu ne smije biti odustajanja. Npr. neko se zajvetuje da će čim dobije posao zaklati kurbana. Varke ne smije biti, i zavjetni kurban je vrsta akika kurbana. U slučaju opravdane nemogućnosti izvršenja zavjeta, zavjetovani podliježe obavezi kefareta.

U van Bajramske kurbane spada i klanje kurbana umrlom, neposredno iza ili uz dženazu, neku veliku opasnost.

Također su uobičajeni i kurbani kod početka pravljenja ili useljenja u kuću, sunećenje djeteta, odlazak ili dolazak iz vojske ili rata, završetak školovanja, vojnu pobjedu ili bilo koji drugi važni životni događaji.

Običajni kurbani se mogu djeliti cjeli, ali mogu da podliježu odnosu 1/3: 1/3: 1/3, kao i «redovni» kurbani ili pak da se utroše na goste već prema namjeni i imovnom stanju onog koji kolje.

Svi ovi hadžet kurbani se nemogu računati kao zekat, sadakai-fitra ili opšta sadaka jer su namjenski i ima određeni nijet za njih a oni nisu obavezni nego su nafila, dok su nam zekat i sadakai-fitr farz.

3. MESO ZA SVAKODNEVNE POTREBE

Mnogo je polemike oko pitanja šta je halal a šta nije hala meso. Obično se kazuju istine ali kojih u uslovima u kojim čitaoci ove brošure žive relano nema. Uzmimo samo konzerve naprimjer, neke koje smo dobijali u ratu nosile su oznaku halala dok to istinski znaju samo oni koji rade u toj tvornici. Čak i u dobrim uvjetima porizvodnje halal mesa teško je kontrolisati svijest kasapa koji rutinski obavljaju svoj posao.

Ja sam ovdje poredao u tri tačke kako bi se po meni jedan musliman trebao ponašati u današnjim uslovima:

a) Idealno bi bilo da se koristi meso koje je zaklano na šerijatski propisan način (kao klanje kurbana) te da mi to lično koljemo ili da dobro poznajemo onoga koji kolje, a da je taj osvjedočeni musliman.

b) Ako to nije u stanju, onda da uzima meso u prodavnicama za koje se zna da prodaju halal meso, te da kupuje mesne proizvode na kojima piše da su halal.

c) Ako ni to ne može postići, onda da gleda da je životinja zaklana, da nema krvi u mesu i svakako da je dozvoljena. Ovo je situacija sa kojom se najčešće susrećemo a odobrio je kada nema mogućnosti za a) ili b) Šeltut rektor Univerziteta El-Azhar u Kairu.

Ja bih preporučio da mi kod takvog mesa i svakog drugog za koje nismo sigurni da li je zaklano na nama propisan način, sami prilikom rezanja ili čak otvaranja konzerve proučimo

BISMILLAHI ALLAHU EKBER.

4. MESO IZ LOVA I RIBOLOVA

«Pitaju te šta im se dozvoljava. Reci: ‘Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas naučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svodi račune.'»

Kur'an: V (4)

Lov je dozvoljen ali ne i pohvaljena stvar. Dozvoljen je ako je iz potrebe, odnosno ako je to zanimanje kao što je stanovnicima tajgi, tundri, prerija. Također je dozvoljen ako je to dopuna prihoda i ishrane isormašnom poljoprivredniku te za odbranu od zvjeri i štetočina kada one prijete i nanose štetu ljudima.

Sportski lov je nepohvaljena skoro nepoželjan za muslimana. Da ja ne bih o tome govorio evo šta nam kaže «kitab» rahmetli Ahmed zarifi-babe:

Poslušaj mene, o dijete! Nemoj da bi bio lovac.

Čuvaj se, da te lovačke čari ne zavedu.

Ako želiš dobar nasljednik postati,

nemoj ni radi čega živo stvorenje usmrtiti.

Možda će od ulovljenog ostati

njegova ženka ili mladunče.

Ko Hakka razumije, u lov neće ići.

U prošlosti su velikani kazali:

Lovac će ćorav ili hrom ostati

Pto se tiče mesa ulovljene divljači moće se jesti

meso preživara biljojeda i pernatih životinja pod

uslovom da su zaklane, e ne usmrćene oružjem za

lov. Usmrćene životinja se smatra lešom i to je

meso haram. zato se divljač ranjava sačmom a

potom zakolje. Također se ne može jesti meso

ako je lovački pas nagrizao ili odsjekao dio

tijela životinje, i to se smatra lešom.

Divljač preživar dvopapkar se može zaklati u kurban ako je uhvaćena živa, potpuno neoštećena i zdrava, te da joj ne nedostaje niti jedan dio tijela (uhvaćena nekom mrežom ili sl.), te da je onaj koji je želi za kurbana uhvatio vlastitom snagom i umjećem. Ako je prodaje drugome njena cijena trebala bi biti slična cijeni iste takve domaće životinje.

Ribolov je u potpunosti dozvoljen. Sve vodene i morske životinje su dozvoljene za jelo. Riba je jedino meso koje se ne kolje a halal je. Umjesto klanja ona ima nastup ugibanja na vazduhu. Ako je riba sama uginula u vodi, ili je uginula u vodi prilikom lova u mreži ili na udici prije nego je izvađena na vazduh smatra se lešom i ne može se jesti.

5. BOLESTI OVACA

Bolesti su veoma rijetke i pojava je novijeg datuma. Nikad se nije čulo ranije za epidemiju samih ovaca a posebno oboljenja ljudi. Tako recimo istanbul po novinarskoj evidenciji zakolje oko pola miliona ovnova za bajram, sigurno većim dijelom bez veterinarske kontrole, pa se nije čulo za zarazu i oboljenja. Najčešće bolesti su metiljavost i ovčiji brlj u glavi što nije opasno za ljude. Crni prišt je veoma rijedak, to je bolest goveda, a poznaje se po tome što u momentu klanja krv se automatski gruša na crnu boju. Najnovije je iz uvoza došla slinavka. Radi čiste savjesti nije loše vršiti veterinarski pregled žive stoke i mesa.

Zanimljivo je koliko je ovca čista životinja da je u ranije vrijeme dok nije bilo dobre vojne sanitetske službe pratilo se odakle pije vodu konj i ovca slobodno je bilo da bez bojazni pije i vojska.

6. NEKE MANJE POZNATE CRTICE I PROPISI O KURBANU

Kurbanska kožica se ne može prodati i taj novac zadržati. Može se pokloniti siromašnom da on proda, dati u humanitarne svrhe ili zadržati za ličnu upotrebu.

Ko nema materijalnih mogućnosti, kao i ko je pod dugom, nije dužan klati kurban. Također nije dužan ni onaj ko bi tim izdatkom znatno otežao podmirivanje kućnih potreba iza Bajrama. Za ovo je bitna lična poštena procjena vlastite mogućnosti.

Ko je dao nekom novac na zajam i nema sredstava za kurban – nije dužan zajmiti novac za kurban. Može od dužnika tražiti povrat dijela sredstava za tu namjenu.

Ko ima mogućnost da zakolje kurban, a ne kolje edepsuz je i griješan. Takav isti je i onaj koji u dane Bajrama zaista nema mogućnosti, a u toku godine upražnjava svoju kućnu potrošnju viškom standarda i zbog toga se zatekao u nemogućnosti. Narodnim jezikom rečeno: «Ima za more, kafane, kola, čejfove i besposlice a nema za kurbana.»

U nekim krajevima svijet kolje uoči Bajrama. To nije kurban. Taj običaj su uveli bogati i humani ljudi u prijašnja vremena, da sirotinja ujutro na Bajram ne bi iščekivala da li će i hoće li ko donijeti kurban. Oni su tu sadaku zaklanu uoči Bajrama djelili odmah ujutro kako bi se mogao pripremiti Bajramski ručak.

Sa vremenom je to izgubilo prvotnu namjeru i poprimilo čisto klasni karakter da su «begovske» porodice klale samo prije Bajrama, što je u potpunosti suprotno Islamu.

Kurbani nisu skupi ako se u kućnom budžetu predvidi i taj rashod, te se čitave godine ostavljaju «pare na stranu» za to. Na ovaj način se svo ovo vrijeme misli i živi sa kurbanom.

Prije je bio običaj da se prvi kurban koji se kolje u životu cijeli podjeli i da bude po mogućnosti crn. Također je tradicija da se kože od prvog kurbana, prvog kurbana u braku, kurbana za nadjevanje imena djetetu – učine i sačuvaju za uspomenu kao serdžade ili zidni ukras.

Na kraju bih svima preporučio da se potrude, shodno sunetu Allahovog Poslanika (savs), da nauče da i dalje svoje kurbane sobom kolju i obrađuju. Ovo bi trebali da nauče uz nekog iskusnog poznavaoca ovih propisa i tehnike.

Molim Allaha dž.š. da nas uputi u propise dini Islama i da nam pomogne da ih se ispravno pirdržavamo.

Prof. Sejjid Strik