HRANKOVIĆ ONLINE Korist za budućnost našeg HRANKOVIĆA
Ovo neće biti vrhunac moje karijere.AkoBogda planiram doktorirati kako bih se na ovaj način odužio mojim roditeljima koji su se žrtvovali za nas.
Svako od nas ima svoju životnu priču.Svi mi smo prolazili kroz razne faze života,kroz uspone i padove i kroz razna iskušenja.Mi smo za danas odlučili da ispričamo jednu priču o jednoj divnoj porodici Isić iz Hrankovića.
Porodici koja je sa par vrećica izašla iz Hrankovića i koji su prošli pola svijeta da bi sada srećno živjeli u Americi i ostvarili američki san.
Tahir i Sedina Isić sa svojom kćerkom Nelom su rat dočekali u svom rodnom mjestu i djelili su sudbinu sa ostalim hrankovljanima.Pošto se u Bosni i Hercegovini već vodio strašan rat uz veliko stradanje,maltretiranja,progone i genocid,Sedina dolazi na ideju da sa porodicom napusti Hranković i pokuša izaći iz BiH.
Tahir uporno odbija i šalje Sedinu i njihovu kćerku a on bi ostao.Međutim ona odbija ići bez njega i tako da su odlučili da zajedno krenu na put neizvjesnosti.Pet mjeseci nakon pada Hrankovića,1992 godine, uspijevaju izaći iz okupacije i uspješno dolaze u Italiju gdje je Tahir prije rata radio.
Ostaju u Italiji do kraja 1993 godine, a zatim se sele u Njemačku u Augsburg.Krajem Novembra 1995 tu se rodio jedan lijepi mali hrankovljanin kojem daju ime Nermin.
Rođenjem Nermina nastaju ljepši dani i tu počinje ljepša strana priče o porodici ISIĆ. Porodica se 2000 godine seli u Ameriku i nastanjuju se u gradu Čikagu(Chicago).Kao i uvijek svaki početak u novoj sredini je težak ,a Tahir i Sedina počinju zajedno voziti kamion kako bi obezbijedili sredstva za život.
“Srećom bio sam u godinama kada je bilo prilično lahko naučiti engleski jezik” kaže Nermin.”Polazak u osnovnu školu i sklapanje prijateljstava pomogli su mi da se prilično dobro asimiliram.
I otac i mati su bili vozači kamiona ,pa ih nismo mnogo viđali.Skoro su uvijek bili na putu tako da me je moja starija sestra prilično dobro odgojila.“
Inače i Nerminova starija sestra Nela pohađa Američki univerzitet za medicinu i jako je uspješna i talentovana.
“Naši roditelji su nas zaista ohrabrili da nastavimo sa visokim obrazovanjem. Htjeli su da imamo američki san.”
Nakon završene srednje škole ,Nermin ima veliku želju da studira “hemijsko inženjerstvo”.Prijavljuje se na nekoliko škola u Texasu.Na kraju se odlučuje za veliki Texas Tech Univerzitet.Nermin trenutno studira četvrtu godinu hemijskog inženjerstva a istovremeno u tom sklopu pohađa Vojnu Akdemiju na kojoj je stekao čin potporučnika.U međuvremenu je pokupio i par diploma na prestižnom Universitetu Harvard.
“Mnogi sanjaju o letenju,ali samo oni najhrabriji to uspijevaju“.Tako je i naš Nermin krenuo putem da postane vojni pilot u USAF (United States Air Force).Također su mu planovi da doktorira u svojoj struci ali pošto doktorat traje 4-5 godina,mora malo pričekati.
Šta još reći a ne zaboraviti? Ovo je priča jedne porodice iz Hrankovića, a vjerujte da još puno ovakvih lijepih priča ima o našim hrankovljanima koje ćemo uskoro pisati.
Sa ovom pričom o Nerminu i njegovoj porodici želimo poručiti našim budućim naraštajima da ništa nije neostvarivo.Uz Allahovu pomoć i uz veliko zalaganje,trud i rad,sve je moguće ostvariti.Nermin je jasan dokaz za to.
Ovom prilikom želim da se od srca zahvalim familiji Isić na ustupljenim informacijama i na fotografijama koje su podijelili sa nama.Znamo da su ponosni na svoju djecu,a vjerujte da smo i mi svi ponosni na njih i na sve naše uspješne ljude koji prave zavidne rezultate širom ovog dunjaluka.Želimo im još puno uspjeha u budućnosti i molimo dragog Allaha da im podari svako dobro i hajr i da ostvare zacrtane ciljeve.A od Nermina zahtjevamo da akoBogda kad bude preletao sa F-22 Raptor preko naše lijepe Bosne i Hercegovine,da napravi koji prelet i preko svog Hrankovića. 😀
Još jednom AFERIM.
Autor teksta:Sanel Šakanović/Hranković OnLine
