Prvi poslijeratni Bajram u Hrankoviću

U našem džematu 16. decembra 2001. godine klanjat je prvi Bajram nakon rata 

Prvi povratnici u Hranković bili su u jesen 1999. godine. Veći broj porodica vratio se naredne godine. Nisu imali gdje obavljati zajedničke vjerske obrede, džamija porušena a vakufska kuća nije bila vraćena, jedna srpska porodica kuću je koristila kao skladište. Petkom muškarci su na džumu išli u Gusti Teslić. Tek u jesen 2001. godine ovaj vjerski objekat vraćen je u posjed Islamske zajednice ali veoma devastiran. 

Nakon više od devet godina od rušenja džamije, ubistava, progona, pljački i raznih vrsta trauma Hrankovljani su dočekali da klanjaju Bajram u svom mjestu. Radilo se o ramazanskom Bajramu, prvi ševval 1422. hidžretske, odnosno nedjelja 16. decembar 2001. godine. Povratnici i značajan broj osoba iz Federacije i dijaspore došli su u vakufsku kuću radi klanjanja Barama. Bez obzira na veliku hladnoću svi prisutni sa uživanjem su slušali učenje Kur,ana i predavanje Adil ef. Ćorića. Duše svih prisutnih bile su ispunjene velikim zadovoljstvom što su doživjeli ovaj trenutak .

Jedan dio džematlija na prvom poslijeratnom Bajramu 

Akcenat u obraćanju Adil ef. bio je na udruživanju snaga radi izgradnje džamije i obnovi džemata. Poslije obavljenog namaza obavljen je razgovor prisutnih klanjača o tome šta i kako dalje raditi u džematu. Bio je to dobronamjeran i konstrkuktivan dogovor. Dušmani su porušili džamiju kao građevinu, ali nisu mogli srušiti džamiju u dušama njenih džematlija. Da su hrankovljani imali veliku ljubav prema svojoj džamiji pokazao je naredni period, u vrlo kratkom vremenu izgradili su prelijepu džamiju. 

Izgled vakufske kuće u vrijeme klanjanja prvog poslijeratnog Bajrama 

Prvo poslijeratno klanjanje Bajrama proteklo je bez ikakvih problema, nije bilo incidenata od strane srpskih porodica čiji broj je bio značaj u našem mjestu. Te porodice postale su svjesne da moraju ići iz tuđih kuća ali su nastojale dobiti na vremenu kako bi što bolje riješili svoj naredni smještaj i od vlasnika kuća dobili određene naknade ili u što većoj mjeri devastirali objekte u kojima su boravili. 

Ono što se primjećuje jeste da velik broj klanjača prvog poslijeratnog Bajrama nije više među živima ali mi koji smo ostali do daljnjeg nesmijemo zaboraviti niti podcijeniti doprinos koji su dali obnovi našeg džemata. 

Treba naglasiti da je cjelokupnu ceremoniju klanjanja Bajrama, kao i razgovor nakon toga, kamerom snimio Selvedin Šahić i to je sačuvano kao dokument. 

Poruka Hrankovljanima. Nesmijete zaboraviti ko je našu džamiju porušio, u želji da uništi Islam na ovim prostorima, nas protjerao, dobar broj naših mještana pobio, u logore otjerao, opljačkao i razne nevolje nam priredio. Onima koji to nisu zapamtili treba im kazati. !!!

 Ovaj prilog sačinjen je na osnovu knjige Džemat Hranković , autora Fadila Halilovića 

Sanel Šakanović