Safet Sušić: Siguran sam da ćemo igrati na Evropskom prvenstvu!

Safet Sušić na prvu ostavlja dojam hladnog čovjeka, kao da ga ništa ne može izbaciti iz takta. A nije da ne može. Ovih dana je posebno osjetljiv. Opekao se, pa puše i na hladno. Dogodio se Kipar, pa sjednica Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, piše “Al Jazeera Balkans”.

Sve šok za šokom. Preživio je, iako “još visi”. I dalje se čeka prvi kiks.Razvlače ga mediji, gore forumi, vrište društvene mreže…

Traže glavu selektora, ne mogu mu oprostiti poraz od autsajdera, koji prije Bosne i Hercegovine nije pobijedio nikoga dvije godine. Papetu još nisu oprostili ni poraz od Nigerije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a desio se Kipar.

Dok razgovaramo u njegovom uredu u zgradi Saveza, kod “Slatkog ćošeta” na Baščaršiji, hvata se za bolnu preponu i otkriva šta ga najviše muči ovih dana:

“Igrao sam tenis na tvrdoj podlozi i imam užasne bolove.”

No, daleko jače bolove zadaju mu njegovi igrači, novinari, javnost…

“Nemam objašnjenje za Kipar”, kaže selektor Bosne i Hercegovine za Al Jazeeru Balkans. “Mogu se sada vaditi, početak sezone, igračima fali utakmica… Jednostavno se desilo i – to je to. Kritikovali su me što nisam gledao Kipar u Puli protiv Hrvatske, ali tada i u Zenici nisu bili iste ekipe. Sa svojim saradnicima sam znao s kim imamo posla. Nije ovo bio prvi put da se ekipa zatvori i da ne možemo probiti bunker.”

Pitam ga gdje je pogriješio, a on samouvjereno vrti glavom, napućenih usana, očito vrlo siguran u svoj izbor kobne zeničke noći.

“Nisam pogriješio što se tiče sastava. Imao sam dvije dileme: da li da krenem s [Izetom] Hajrovićem i [Harisom] Medunjaninom. Oni su dobili šansu u nastavku i imali su dovoljno vremena da pokažu. Prije su me kritikovali za [Sanjina] Prcića, pričali kako ću biti kriv ako izgubimo igrača, a sada vidim da mi zamjeraju što sam ga stavio da igra. Nikad ugoditi…”

Kažem kako je publika u Zenici zvižducima dočekala kraj utakmice, a Safet neće da čuje: “Navijači su bili korektni, ali novinari nisu.”

Sad ja ne dam na novinare, a on se ograđuje: “Ne svi, ali dobar dio jedva je dočekao da kritikuje. Prihvatam sve, zaslužili smo, izgubili smo i udarajte…”Ne želim ga udarati, ali hoću ga pitati kako vidi nastavak kvalifikacija.

Ima spreman odgovor: “Ništa nije gotovo. Jasno je da nas je poraz udaljio od cilja, ali nije kraj svijeta. Igrači nisu klonuli, pa oni sa svojim klubovima često imaju situacije kada gube, pa se vraćaju. Tako da nisam zabrinut. Siguran sam da ćemo igrati na Evropskom prvenstvu. Samo nam trebaju dvije dobre utakmice, da se vratimo. Dobro je možda što narednu utakmicu igramo na strani.”

Neki dan je rekao: “U naredne dvije utakmice bolje je uzeti dva boda nego tri.” I ta Sušićeva rečenica dočekana je “na nož”, i među novinarima, i među navijačkim pukom.

“Rekao sam da je možda bolje uzeti dva boda, dakle skinuti bodove direktnim konkurentima, a to su Belgija i Vels. Pitajte boksera šta bi više volio – dva remija iz dvije borbe, ili pobjedu i poraz? Treba malo da se zamislimo. Realno je da budemo drugi u našoj grupi, s obzirom na snagu Belgije, ali možemo biti i prvi.”

Da bi bio prvi u grupi, Sušić je shvatio da mu je neophodan jači stoper, koji će komandovati, komunicirati, dati sigurnost ekipi. A to je Emir Spahić…

Prošla je samo jedna utakmica od kako se oprostio, a 34-godišnji stoper njemačkog Bayera vraća se po drugi put u reprezentaciju.

“Vidio sam na početku priprema da nam fali. Kukao sam na prvim treninzima, znaju to moji saradnici. Nije bilo sigurnosti u odbrani, niko ne priča, ne viče, odmah sam rekao da nam fali Spahić. Na dan utakmice me nazvao i poželio sreću, a jutro nakon utakmice, vraćajući se za Sarajevo, rekao sam [selektorovom pomoćniku] Elviru Baljiću da moramo zvati Emira da se vrati. Dok sam se vozio, nazvao sam ga i zamolio da razmisli o povratku.”

Spahić nije garant da će Bosna i Hercegovina vidjeti EURO 2016 u Francuskoj, ali s njim su šanse, ipak, veće. Dugogodišnji je lider, neupitni autoritet u svlačionici. To što mora poraditi na odnosima s novinarima, druga je priča. Nagomilalo se nepovjerenja i baš me zanima kako će to funkcionirati kad se vrati, s obzirom da su nakon Mundijala, s obje strane, srušeni svi mostovi buduće saradnje.

Sušića više zanima kako vratiti mir u svlačionicu.

“[Senad] Lulić je izletio sa izjavom i to nije dobro. Svi trebamo biti samokritični. Ja prvi, ali i igrači. Kad smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo, ni ja, ni moji igrači nismo se busali kako smo važni, a dozvolili smo mnogima da se ‘ogrebu’ o naš uspjeh i da sebi uzmu za pravo da su zaslužni. Ali, nema veze…”

Mundijal je prošao, bio je to “medeni mjesec”, koji je kratko trajao, a trebalo je nastaviti dalje. Nakon Kipra, Sušić je “visio”, bilo je onih koji su tražili odlazak, pominjala se smjena, promptno je održana sjednica nogometne vlade.

“Nisam to doživio kao da je upereno protiv mene. Neke stvari sam vidio. Recimo, da sam ponudio ostavku, od tih 15 ljudi, samo bi jedan rekao: ‘Nemoj, Safete, da ideš.’ Ali, to je tako, kao što su neki u mene izgubili povjerenje, tako sam i ja izgubio povjerenje u njih.”

Osjetio je Sušić prvi put u ove četiri i po godine da mu se trese stolica, da ima onih koji bi mu rado nasapunali klupu i vidjeli leđa. Čak i njegovi bivši saigrači, sada treneri, nisu ga štedili. Kritika je bila na mjestu, ali selektora nije dotakla.

“Mene ne zanima šta kažu moje kolege”, odlučno će Pape. “Znam da je ovo mjesto primamljivo, da bi mnogi sebe voljeli vidjeti na ovoj poziciji. Svi sada gledaju kolika mi je plata.

Dok je radio “za kikiriki” u evropskim okvirima, kaže, nije nikome smetao, a sada kad zarađuje preko 20.000 eura mjesečno, postao je meta.

“Nekada sam bio najslabije plaćeni selektor u Evropi i sada, kada sam potpisao normalan ugovor, odmah problem. Imam i ja porodicu, suprugu, djecu, imam i ja svoje potrebe. Što se tiče plate, ona je trebala biti poslovna tajna. Znam ko je otkrio moju platu i nadam se da će pročitati ovo.”

Nije želio ići u detalje, iako sam insistirao da kaže ko je “šmeker”. Ljutito je stisnuo usne, klimajući glavom još jednom ponovio: “Zna i on da ja znam!”

Sušićev ugovor je postao sporan nakon Kipra, i nije to samo tako kod nas. U cijelom svijetu se viri u novčanik onome od koga se puno očekuje, a on pogriješi.

“Ovaj ugovor je napravljen tako da se uvijek može raskinuti na moju štetu. U njemu postoji klauzula da, ako se dovede u pitanje plasman na Euro, mogu biti smijenjen. Nisam znao za tu klauzulu, slučajno sam je vidio. Kada sam pitao zašto to, rekli su mi da je bila i u prošlom ugovoru. Dakle, kad bi me smijenili, ne bi imali nikakve obaveze prema meni. Ali, nije problem, pa ja nisam postavljao uslove ni kada sam dolazio, pa neću ni sada.”

Osim što ima astronomsku platu, Sušiću zavide i zbog toga što navodno ima dobru saradnju s menadžerima.

“To je glupost, jedna velika laž! Neka kaže bilo koji menadžer da je Sušiću poklonio kravatu, a da ne govorim nešto više. Ne poznajem nijednog menadžera od mojih igrača. Ne znam ni ko zastupa [Edina] Džeku, [Miralema] Pjanića, [Vedada] Ibiševića, [Asmira] Begovića, [Avdiju] Vršajevića ili Lulića. Niti me zanimaju menadžeri. I ljudi ne bi trebali da griješe dušu lagajući da mi neko daje novac.”

Ni Pape nema menadžera. Kaže da ga nikad nije imao – ni dok je bio igrač, a ni sada kad je trener.

“Menadžer mi može biti svako ko donese ponudu nekog kluba.”

Ponuda je bilo ovih mjeseci. Dvije su iznimne…

“Jedan mi je menadžer nudio Olimpique Marseille, a drugi reprezentaciju Grčke. Bilo je ponuda iz arapskih zemalja, ali nisam prihvatio nijednu. Ove ponude su došle nekako u nezgodan trenutak, tako da sam morao da ih odbijem”, rekao je na kraju razgovora za Al Jazeeru Balkans Safet Sušić.