Srbija će abortirati Republiku Srpsku

Danas se svakako sve prepisuje. Ljudi danas završavaju doktorate kopirajući tuđe znanstvene radove, a da ne bi pokoje piskaralo posegnulo za jednom informacijom koja im je ionako pred nosam samo što ju za njih treba vidjeti netko drugi.

Riječ je o raspletu događaja na Balkanu. Možda ne svih, ali onih važnih čiji igrači drže loptu u svojim nogama svakako da. Zapravo proces rješavanja balkanske krize počeo je poodavno. Oslobađanje Gotovine u haškom procesu te „iznenadan“ prijem Hrvatske u EU su možda među prvim znakovima koji ukazuju u kojem smjeru teče rasplet balkanske krize. Ma koliko se prijem Hrvatske u EU činio pravovremen sasvim je sigurno da bi Hrvatska počekala pred vratima Europske unije da nije krenuo nezaustavljiv proces slaganja balkanskih kockica.

Kada se tiče Hrvatske svima je poznato da je Hrvatska po svim mjerilima bila i ostala ispred Rumunjske i Bugarske i da je po istim kriterijima Hrvatska mogla ući u EU znatno prije ove dvije države. Ali zbog nečega očito nije i ne bi još, ma koliko se Hrvatskoj žurilo. Odlučili su drugi iz opet sve u zacrtanim rokovima sukladno razvoju političke situacije u Europi, odnosno na Balkanu.

O Hrvatskoj će biti još riječi nešto kasnije. Radije ću o zvijezdama ove utakmice koja je trenutno na sceni.

Neosporno Srbija je glavni igrač. I oko Srbije se okreće „balkanski svemir“.

Sve što se desi na Balkanu u većoj ili manjoj mjeri povezano sa Srbijom. Ne zato što je Srbija realno dominantna, nego zato što preko Srbije jedna europska sila provodi svoju politiku. Ipak novo vrijeme pokazuje tko je gazda na Balkanu i tko trenutno upravlja našim banana državicama. Novonastale okolnosti pokazuju da srbijanski tutor (ili tutori) svakako odlazi u drugi plan.

Rješenje situacije na Kosovu je znatno veći pokazatelj da se nešto krupno događa nego je to bilo iznenađujuće oslobođenje hrvatskih generala u Hagu. Najmanje je važno jesu li Gotovina i Markač bili krivi, oni su morali odraditi svoju zadaću krvnika prema kojim međunarodni sud kao nema milosti. Ali splet okolnosti išao im je na ruku i oni su sada slobodni.

Kosovo kao znatno veći subjekt već nije moglo imati obrise individualnog slučaja, što je siguran znak da su krupni politički potezi u igri.

Nije zgoreg da se podsjetimo kakav je stav Srbija imala prema Kosovu u zadnjih 20 ili 30 godina pa sve do danas.

Prvo je na red došlo ukidanje autonomije. Srbija je Kosovo smatrala ekskluzivnim srpskim teritorijem i po njima albanska većina (oko 95%) na Kosovu nije ima što tražiti na „vekovnoj srpskoj zemlji“. U tom je došao rat pa je Kosovo izgubljeno i vekovna srpska zemlja postade im samo mrtvo slovo na papiru. Zatim po onoj spasi što se spasit može Srbija „velikodušno“ Albancima nudi podjelu Kosova , fifti –fifti, kao da im ništa nije značila činjenica da je Kosovu u rukama Albanaca 100%. Naravno ni to nije upalilo. U očaju Srbija povlači posljednji potez. Pokušava spasiti makar najmanji mogući dio Kosova, ako već ne može više. U tom pravcu uspijeva organizirati ono malo Srba da traže nekakva ex prava na Kosovu, a koji u par pograničnih općina sa Srbijom čine kakvu takvu većinu. Jer bolje je išta nego ništa. Čak i ta je opcija bila na dugom štapu jer su Albanci neumoljivi i odlučni da cijelo Kosovo zadrže za sebe.

U svakom slučaju Srbiju je trebalo „uvjeriti“ da definitivno odustane od Kosova. Da ga zaboravi i da se okrene svom toru. U tomu se i uspjelo. Srbija konačno odustaje od Kosova, a zadnji mirovni sporazum uz posredovanje EU je samo farsa i dio su folklora što bezbolnije amputacije Kosova od majčice Srbije. Tih par općina koje na Kosovu imaju nekakav poseban status, odnosna prava koja su kao obećana tamošnjim Srbima ishlapjet će već za par godina. Beograd je svjestan toga, ali ovakav način na koji su prepustili Kosovo Albancima je manje bolan i služi kao krinka za narodne mase koje i dalje žive u aluziji da su nešto na Kosovu dobili.

Naravno nije Srbija tek tako podlegla pritiscima. Progutala je veliku ciglu, ali za uzvrat tražila je i dobila veliku nagradu. Naime, u Srbiji je stanje tako loše da jednostavno njezino rukovodstvo ne vidi izlaz iz postojeće krize. Jedino čemu se mogu nadati je „luka spasa“ koja nosi oznaku EU. Možda se uzaludno nadaju i možda im EU ne donese nekakvog dobra, ali očito Srbija nema druge alternative i sve karte baca na Europsku zajednicu. No onaj tko upravlja balkanskim procesima neće Srbiji tako lako popustiti i Kosovo nije jedina cijena koju Srbija mora platiti. Pogađate, druga velika cigla koju Srbija mora progutati je Republika Srpska.

Uvjet da Srbija dobije datum za početak pregovora o pristupanju EU je i izdaja Republike Srpske. Kako stvari stoje Srbija se nije počešala ni iza uha dajući Republiku Srpsku na bubanj. Možda teška odluka, ali u Srbiji je stanje očito puno teže nego se smatra pa se hvatanje za slamku od strane Srbije čini jedinim logičnim rješenjem. U zadnje vrijeme verbalni konflikti između čelnih ljudi Srbije i Dodikove soldateske samo potvrđuju tezu da im politike ide u raskorak.

Republika Srpska je bila za Srbija jaka karta u rukavu. Srbija je toga svjesna. Dozvola za pristupanje Srbije europskim integracijama mogla se naplatiti još bolje jer se plaćalo Republikom Srpskom koja vrijedi.

Što je Srbija dobila za Republiku Srpsku osim zelenog svjetla za pristup EU? Rekao bih puno toga.

Definitivno Srbija je tražila, a sve ide u prilog da je i dobila, oslobađajuću „presudu“ za agresiju na BiH i Hrvatsku.

Ne slučajno, praktično odmah, kao po automatizmu, provjereni ratni zločinci iz Srbije bivaju oslobođeni na procesima pred Haškim tribunalom. Iznenađenja, jednaka onima kada su oslobođeni Gotovina i Markač.

Budući da su visoki srbijanski časnici oslobođeni optužbe za ratni zločin sva je prilike da će dalji slijed događaja ići u tom pravcu da se Srbija abolira od počinjenih zločina i agresije na susjedne republike. Prema tome neće biti ni ratne oštete niti bilo kakvih drugih sankcija Srbiji.

Od ratne odštete morala je odustati i Hrvatska. To je bio jedan od uvjeta da Hrvatska konačno dobije vizu za ulazak u EU. Samo je još ostala formalnost da Hrvatska i Srbija javno obznane kako odustaju od tužbe i kontratužbe koje su pokrenuli jedna protiv druge. A zapravo radilo se o ustupku Srbiji, jer se velika cijenu za Republiku Srpsku trebala na neki način naplatiti.

Važan je i scenarij oko razmontiranja Republike Srpske. Ako se samo malo poslože kockice vidi se da se glavni ratni igrači iz Srbije i Hrvatske oslobađaju svih optužbi u Hagu. Jedino se destruktivci Bosne i Hercegovine sude bez milosti. Prlić i ekipa su veliko upozorenje Draganu Čoviću i oni će čamiti u Hagu sve dok je Dragan Čović na poziciji i dok HDZ BiH zastupa ideju o trećem entitetu i disoluciji BiH.

Veliki pokazatelj početka kraja Republike Srpske je „pooštrena“ optužnica prvom čovjeku te zločinačke tvorevine Radovanu Karadžiću. Karadžić će biti suđen i sasvim sigurno osuđen za genocid u nekoliko općina u BiH. Po ranijem scenariju velikih igrača Karadžić, a samim time i Republika Srpska bili su oslobođeni takvih optužbi. Kada se konačne presudi Karadžiću Republika Srpska će i službeno dobiti status genocidne tvorevine i kao takva će morati biti ukinuta. Sasvim je sigurno da će biti osuđen i general Mladić. Iz iste potrebe, jer su presude čelnim ljudima ratne Republike Srpske zapravo presude samoj Republici Srpskoj.

Kao posljedica ukidanja Republike Srpske najvjerojatnije biti će i ukidanje neučinkovite Federacije BiH i Bosna i Hercegovina će biti ustrojena po novom načelu. Već se govori o 5 višenacionalnih administrativnih cjelina. Ali to je već tema za neko buduće vrijeme o kojoj ću kada nam se približi.

Biti će još zanimljivo vidjet što će biti s Vojvodinom. Moguć je da je i ona ušla u aranžman srpskih zahtjeva i da će zahtjevi Vojvodine za autonomijom biti ugušeni na račun Kosova i Republike Srpske.

Ako kojim slučajem netko uspije zaustaviti proces rastakanja Republike Srpske onda Srbija EU može gledati samo na televiziji, a u tom slučaju i ravna Vojvodina bi se mogla uzburkati kao more. No, s obzirom da je Srbiji voda prešla bradu iz Srbije će se moći samo čuti povici – NE TALASAJ!

A Dodik, što će biti sa Dodikom? Ne brinite se. Dodik nije Došao na poziciju zato što je mudar i pametan nego zato što ga je netko postavio da odradi posao kako ga je i odradio. A odradio ga je jako dobro, te čestitke i njemu. Povući će se on u zasluženu mirovinu, a Srpsku će ostaviti da ide u vječna lovišta i neće mu biti teško. Tko doživi pričat će. A uvjeren sam da će doživjeti mnogi.

Dean Rant