Tragedija familije Isić

Poštovani posjetioci.Jako mi je teško pisati o ovakvim slučajevima ali osjećam neku dužnost i želju da o ovome pišem.Jer to je obaveza i meni a i svima vama da ovo spominjemo i da stalno govorimo o ovim stvarima kako nebi otišli u zaborav.Prije par mjeseci,tačnije 03.05.2008 godine, lično sam prisustvovao klanjanju dženaze našoj sestri Nermini(Memić)Isić,koja je nakon toliko godina pronađena u srbiji i mogu vam reći da je to bilo jako žalosno i teško gledati njenu užu familiju kao i sve ostale hrankovljane koji su prisustvovali dženazi i koji su bili ražalošćeni.Posebno mi je bilo teško gledajući Rasima i Rahmana Isića,kojim je sva familija pobijena.Teško je bilo mome srcu a kako je bilo njihovom,to nikako nemogu zamisliti.Kako je njima proći pored hrankovačkog greblja i gledati 5 mezara od svojih najmilijih koji su poubijani samo zato što su muslimani?Kakvi su to dušmani,životinje i zlobnici koji su mogli pobiti nedužne osobe i djecu koja su imala samo par godina??…Zar se ovo može zaboraviti i oprostiti??Ja nemogu a nadam se ni Vi.Hvala Allahu kad su se njihove kosti pronašle i kad su se sahranili na dostojanstven način da im se duše smire.Nažalost,još se nezna za sudbinu male Kemale Isić koja je imala samo dvije i pol godine.Ali inšAllah jednog dana će se i ona pronaći.
Mi smo pronašli jedan jako zanimljiv text u Dnevnom Avazu koji piše o zločincima koji su na svirep način poubijali familiju Isić,a pripremili smo jedan video snimak i par slika sa Dženaze našoj sestri Nermini.Pa Bujrum pogledajte i to.
Još bih vas zamolio da se jednom Fatihom sjetimo familije Isić.
El-Fatiha!!!

TEXT IZ DNEVNOG AVAZA

Zločincima u Bijeljini suđeno tek za koristoljublje

Ubicama šestočlane porodice Rahmana Isića iz Hrankovića i još osam Bošnjaka, strijeljanih u oktobru 1992. godine na graničnom prijelazu Rača kod Bijeljine, Općinski sud u Bijeljini 1995. sudio je za ubistvo iz koristoljublja. Presuda je, nakon 16 godina od zločina, prije nekoliko mjeseci izašla na vidjelo, a Rahman Isić pročitao ju je tek nedavno.

Zloglasni Mauzer

Isićevu suprugu Belkisu, sina Kemala, kćerku Kemalu, majku Dilvu te brata Mirsada i njegovu trudnu suprugu Nerminu, pripadnici Vojske RS izveli su iz autobusa na graničnom prijelazu Rača i pobili, zajedno s još osam Bošnjaka, a potom njihova tijela bacili u Drinu.

– Zna se ko ih je pobio. Zna se ko je bio glavni u policiji i vojsci u to vrijeme u Bijeljini. Saznao sam da im je čak tadašnji predsjednik Crvenog krsta iz Bijeljine oduzeo pasoše. Umjesto da im pomogne da izađu živi i zdravi, on im je pomogao da budu ubijeni. Pa, moj sin imao je četiri, a kćerka dvije i po godine – ispričao nam je Rahman.

Branka Đurića, Zorana Panića i Željka Lakića, pripadnike jedinice “Panteri” VRS, pod komandom zloglasnog Ljubiše Savića Mauzera, bijeljinska policija hapsila je 1995. godine, nakon što su opljačkali jednu srpsku kuću u okolici Bijeljine. Tokom suđenja oni su priznali i ubistvo 14 Bošnjaka zarobljenih na Rači.

– Đuriću, Paniću i Lakiću nije se sudilo za ratni zločin, već za ubistva iz koristoljublja, a ubice u svojim izjavama kažu da su ubijali jer su mrzili muslimane. Nastranu to što niko od njih nije izdržao kaznu, jer Đurić je odmah pobjegao, Panić, također, a Lakić je pušten nakon nekoliko mjeseci zatvora – navodi Rahman.

Ubice pobjegle

Kako saznajemo, na presudu Branku Đuriću, Zoranu Paniću i Željku Lakiću iz 1995. godine niko se nije žalio, jer ona nakon donošenja nikome nije ni dostavljena. Ovih dana kopija presude bit će dostavljena na nekoliko adresa u BiH i inozemstvu, među kojima i Advokatskoj komori RS, čiji su sadašnji članovi Veselin Londrović i Miodrag Stojanović, “zvijezde” bijeljinskog ratnog pravosuđa, sudili u ovom predmetu.

Čorbo: Sud u Bijeljini je godinama skrivao presudu

– Jezivo je ono što sadrži presuda. Tu su izjave ubica, od kojih se okreće mozak u glavi. Oni govore šta je koja žrtva radila, šta je govorila u trenutku kada su ih strijeljali, gdje su bacali tijela… Valjda je zbog toga ova presuda tako dobro skrivana u posebnim arhivima u Okružnom sudu u Bijeljini skoro 16 godina. Ja se, ipak, nadam da proces u ovom slučaju tek počinje. Vidjet ćemo šta će uraditi Tužilaštvo BiH. Pravu istragu napokon neko mora pokrenuti – kazao nam je Salem Čorbo iz Udruženja za povratak u Bijeljini.