Prema informacijama koje su prije tri dana dobili istražitelji Instituta za traženje nestalih BiH, u rejonu Tomašice nalazi se još jedna primarna masovna grobnica, u kojoj je, prema navodima svjedoka, sakriveno skoro 200 tijela prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.
Ovo je potvrdio Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.
Klani i strijeljani
– Svjedok je našim istražiteljima potvrdio da na makrolokalitetu Tomašice postoji još jedna velika grobnica. Do sada je na Tomašici obrađeno skoro 3.000 kvadratnih metara zemlje, gdje su na različitim dubinama, razmještena po grupama, skrivana tijela žrtava, ali tu posao još nije završen. Žrtve su bacane u grobnicu u rasponu od tri mjeseca. Prema dosadašnjim podacima, uglavnom se radi o civilima koji su kupljeni po prijedorskim selima i u samom Prijedoru, a potom su neki strijeljani, neki klani, a neki su podlegli mučenjima. Pronađeni dokumenti govore da ima i žrtava iz logora Trnopolje, ali vrlo malo – navodi Mašović.
Putem koji prolazi kroz srpska sela kojim su prolazili kamioni s natovarenim tijelima ubijenih žrtava, navodi Mašović, redovno su ostajali duboki tragovi krvi koja se slijevala s kamiona.
– Imamo informacije da su mještani protestirali, jer je do njihovih kuća dopirao smrad leševa, a da je putem kojim oni svakodnevno prolaze, tekla ljudska krv. Nažalost, svih ovih godina niko od tih mještana nije htio progovoriti nijednu riječ o grobnici. Prema svim informacijama, ove zločine su činile komšije regrutirane u vojsku i policiju, kojima je komandovao i upravljao Krizni štab SDS-a u Prijedoru, i to sve pod pokroviteljstvom vrha SDS-a na Palama. Ti ljudi, s obzirom na to da su znali za šta su odgovorni, nisu iza sebe ostavili pisane tragove, ali kako vidimo, jesu svjedoke – ističe Mašović.
Potcrtava da su zločini počinjeni u Prijedoru, prema težini, ravni onima u Srebrenici.
Ne daju spomenik
– Postoji čovjek iz čije je bliže i šire porodice ubijeno 150 članova. Na ubijanje se išlo kao na rad u firmu. U pojedinim porodicama pobijeno je sve i muško i žensko. Skoro tri mjeseca trajalo je sakrivanje leševa u Tomašicu. To su znali svi prijedorski Srbi, počevši od aktuelnog načelnika Marka Pavića pa do posljednje babe u najzabačenijem selu. To su razlozi zašto svih ovih godina ne daju da se postavi spomenik ubijenim Prijedorčanima, da se obilježe dani sjećanja na njihovo stradanje – navodi Mašović.
Član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH poručuje da, nakon otkopavanja Tomašice, aktuelne vlasti Republike Srpske imaju šansu da shvate težinu zločina koji je počinjen u ime srpskog naroda i entiteta kojim upravljaju te da svojim odnosom prema tom zločinu pomognu da RS prestane biti predmet “najcrnjih svjetskih ekskluziva”.
Priča čovjeka koji je dao informacije je strašna!
– Grobnica Tomašica locirana je još 2004. godine. Tada smo ovdje kopali, ali su pronađena tek 24 tijela. Mislilo se da su tijela iz Tomašice izmještena u ranije otkopanu Jakarinu kosu, jer je bilo DNK podudaranja. To i jeste bila istina, ali nismo znali da je to, otprilike, jedna trećina tijela koju je Tomašica skrivala. Prije nešto više od dva mjeseca pojavio se svjedok koji, očito, nije više mogao da šuti i ispričao je istinu o Tomašici. Vjerujte, ništa nije tražio zauzvrat. Njegova priča je strašna, ali detalje, zbog budućih istraga, još ne možemo otkrivati – kaže Mašović.