U izvještaju kojeg je sastavila neprofitna agencija za okoliš CDP, navodi se da ova raznolika lista uključuje prilično velike, naseljene gradove kao što su Auckland na Novom Zelandu, Nairobi u Keniji, Oslo u Norveškoj i Vancouver u Kanadi.
Novi izvještaj je otkrio kako više od 100 gradova širom svijeta, od razvijenih do nisko razvijenih zemalja – sada dobiva većinu (najmanje 70%) električne energije iz obnovljivih izvora.
U izvještaju kojeg je sastavila neprofitna agencija za okoliš CDP, navodi se da ova raznolika lista uključuje prilično velike, naseljene gradove kao što su Auckland na Novom Zelandu, Nairobi u Keniji, Oslo u Norveškoj i Vancouver u Kanadi.
U 2015. godini, 42 grada su dobivala 70% svoje električne energije iz čistih izvora. Ta brojka se i više nego udvostručila za samo dvije godine. Iako je ovo djelomično zbog globalnog pomaka ka obnovljivim izvorima, razlog je također i činjenica da više zemalja sada podnose izvještaje CDP-u, prenosi Guardian.
Od ukupnog broja gradova na listi, njih 57 je iz Latinske Amerike, 21 iz Evrope, 9 iz Afrike, 5 iz Kanade, 4 iz SAD-a, 3 sa Novog Zelanda i po jedan iz Južne Koreje i Australije, piše Robin Andrews za IFLScience.
Od ukupno 101, nešto više od njih 40 se napaja 100% energijom iz obnovljivih izvora, koristeći različite kombinacije vjetra, sunca, vode, biomase i geotermalnih izvora. Neki od njih su Rejkjavik u Islandu i Burlington u Vermontu – prvi grad u SAD-u kome je to pošlo za rukom.
U izvještaju je također naglašeno kako postoji sve veća posvećenost gradova širom svijeta za prelazak na 100% obnovljive izvore energije. Zaista, Međunarodna agencija za energiju navodi da obnovljivi izvori energije kontinuirano postavljaju nove rekorde vezane za kapacitet.
Ovo jačanje tržišta također uključuje SAD: U CDP izvještaju navodi se da 58 gradova ima za cilj napajati se 100% obnovljivom energijom što prije. Zapravo, unatoč nekim federalnim neslaganjima, prebacivanje na obnovljivu energiju u SAD-u bilo je prilično intezivno.
Iako je solarna energija naišla na neke prepreke na putu, treba istaknuti da nisu samo države te koje potiču njenu proliferciju: 8 od 10 najbrže rastućih američkih solarnih tržišta nalaze se u državama koje su glasale za Trumpa.
U CDP izvještaju također se navodi kako gradovi ulažu milijarde u projekte obnovljivih izvora energije. Zvuči skupo sve dok se ne uzme u obzir da dugoročno gledano takvi programi donose uštede od trilione dolara za ove gradove i države, nešto što i fiskalni konzervativci rado prihvataju.
Iako industrija uglja sigurno nestaje, ne može se isto reći i za gorivo. Još uvijek je nevjerovatno jeftin, a njegova upotreba u Kini uglavnom prati ekonomiju. Indija, koja će uskoro postati najbrojnija nacija na svijetu, također se uveliko oslanja na ugalj.
Ipak, Kina, najveći svjetski emiter stakleničkih plinova, u posljednje vrijeme bilježi porast solarne energije, zajedno s Evropom i SAD-om. Znakovi također ukazuju na zajednice u zemljama u razvoju, posebice u nekoliko afričkih zemalja, koje zamjenjuju ugalj solarnom energijom.
Iako je pristupačnost prirodnog gasa malo problematična ako želite preći na 100% obnovljive izvore enrgije kao grad u bilo kom dijelu svijeta, Vox je nedavno zaključio kako ”gradovi podržavaju budućnost u kojoj su ugalj i prirodni gas zastarjeli”.
“Nijedna dimenzija ne odgovara svim pristupima prelaska na obnovljivu električnu energiju, a naši podaci pokazuju sve veću kombinaciju tehnologija, uključujući solarnu i vjetarsku snagu”, rekla je Kyra Appleby, direktorica CDP-a, za IFLScience.
”Ali, uzimajući u obzir troškove obnovljivih izvora energije koji su rekordno niski, s planom da do 2020. godine budu isplativijih od fosilnih goriva, jedna stvar je jasna – trošak više nije prepreka.”
(frontslobode.ba)